BANJALUKA - Predstavu "Kreketanje", rađenu po tekstu Almira Bašovića i u režiji Aleša Kurta, ansambl Narodnog pozorišta Tuzla na velikoj sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske izveo je u srijedu uveče, treće takmičarske i ukupno četvrte večeri Teatar festa "Petar Kočić".
Riječ je o komadu koji govori o samom pozorišnom činu, koji rekonstruiše i dekonstruiše značenje pozorišta kako za društvo, tako i za pojedinca.
Sam tekst naslanja se na Aristofanove "Žabe", koji, kako kažu stare udžbeničke definicije, parodira sofističko nadgovaranje, intelektualno blebetanje i demokratsko-demagoško glasno kreketanje. Tako će i ovaj komad, koji bismo žanrovski najlakše mogli svrstati u postdramsko pozorište, u isto vrijeme slaviti pozorište i rugati se njemu. U "Žabama" je Dionis u podzemnom svijetu tražio Euripida, a ovdje Talije na istom mjestu traži Dionisa. Međutim, pobude su danas drugačije. Dionis je pozorišnom radniku Taliju potreban zbog marketinškog poteza.
On hoće da Dionisa angažuje u predstavi čija proba otvara "Kreketanje". Rad na predstavi i predstava u predstavi tako će trajati sve vrijeme u "Kreketanju" sve dok na kraju publika kroz scenu ne izađe van same pozorišne zgrade.
Glumci Elvis Jahić, Siniša Udovičić, Nedim Malkočević, Elmir Krivalić, Jasmina Dedić Ibrić, Jasmina Ibrahimović, Luka Spasojević, Selma Gusinac i Samina Mujkanović igrali su u jednom zahtjevnom komadu, da bi na kraju uspjeli u svojoj namjeri - da publiku sa svoje predstave isprate bez aplauza.
"Almir Bašović je napisao jedan savremen tekst koji govori o suštini pozorišta. Bilo je jako zanimljivo raditi na tekstu. Kemal Bašić je radio dramatizaciju. Nismo se pretjerano držali teksta tokom rada na predstavi. Mi smo se ponajviše vodili fizičkim teatrom, pogotovo na samom početku. Tekstom smo se suštinski počeli baviti tek nakon nekih mjesec i pol dana. Dakle, riječ je o tome da je ovo fizički teatar postavljen kroz viziju reditelja Aleša Kurta. Nismo se toliko rukovodili tekstom koliko nekim našim ličnim, senzibilnim odnosom prema teatru i teatarskoj umjetnosti. Glavno pitanje je šta je teatar danas", kazao je Elvir Krivalić na okruglom stolu nakon predstave, naglašavajući da bi bilo šta što bi rekao o odnosu žaba i kreketanja moglo biti pogrešno jer se ansambl vodio drugom linijom.
Reditelj predstave, naglasiće Krivačić, rekao je da bi 10 različitih reditelja kada bi uzeli da rade ovaj komad nužno napravilo 10 različitih vrsta predstava. Naravno, kako bi 10 različitih reditelja različito postavilo ovu predstavu, tako svako iz publike može drugačije da reaguje na postavku Aleša Kurta. Ovo pravilo uostalom važi za sve predstave ovog svijeta, s tim što je to kod "Kreketanja" naglašenije. Predstava je pobrala pozitivne kritike na ovogodišnjem "Sterijinom pozorju" u Novom Sadu kod stručne javnosti. Nije nam poznato kako je prošla kod tamošnje publike, ali možemo reći da u Banjaluci i nije najbolje. Sama činjenica da prije izvedbe samog komada ni u pandemijskim uslovima kada je u publici dozvoljeno samo 160 mjesta karte nisu rasprodane, te da su iste podijeljene studentima Akademije umjetnosti, govore da je ovaj komad bliži stručnoj javnosti nego "običnom" gledaocu.
To se pri izvedbi i potvrdilo jer je zabilježeno napuštanje sale kod određenog dijela publike nakon tek 20 minuta igranja, iako predstava traje sat i četrdeset minuta. Naravno, ovaj komad jako je zanimljiv za studente Akademije koji sa scene mogu čitati od koga je reditelj koji postupak posudio. Oni sa oduševljenjem mogu pratiti odlične scenske pokrete glumaca, ispisane natpise na scenografiji, interakciju sa njima samima, intertekstualnost komada, različite postupke i improvizacije, ali pažnja većine u publici za komad u kojem se često čini da nema ni glavu ni rep neće biti na zavidnom nivou, ma koliko tako nešto na sceni bilo slučajno ili namjerno urađeno u svrhu pitanja gdje je pozorište danas.
Simbolično, na kraju ovog komada, nakon što publika izađe iz pozorišne zgrade, glumci joj mašu zatvarajući vrata i pozorište ostaje samo njima kao neograničen prostor slobode.
"Meni je bilo zanimljivo da vidim kako pozorišno ludilo može da poprimi ovaj oblik. Često je i nama kroz rad na predstavi bilo vrlo zbunjujuće, pa čak i frustrirajuće. Aleš je dolazio da radi kao dječak kome je sve zanimljivo. I u situacijama kada ti ništa ne ide, kada ne znaš gdje je lijevo a gdje desno, on ti doda još neki zadatak. Ovo putovanje naših likova koje vidite u predstavi je u biti bilo putovanje nas samih. Bilo je ohrabrujuće da imaš ispred sebe čovjeka koji zna gdje ide, a onda je samo bitno da mu vjeruješ. Nakon sat i četrdeset minuta igranja takve predstave, kada staneš pred ljude - uopšte ti nije neugodno da kažeš: 'Hajte, molim vas!'. Ako ništa zbog toga što smo se potrudili, izađite. Ljudi iz različitih gradova različito reaguju, ali uglavnom izađu i prođu kroz scenu", zaključiće na kraju okruglog stola glumica Jasmina Ibrahimović.