Gluma je osjećaj apsolutne slobode u nekom drugom svijetu, u kojem sloboda još ima smisao. Cijenim je, ali naš odnos ne doživljavam kao moje bavljenje njom. To je neraskidivi odnos koji ne zavisi ni od kakvog papira, vremena, prostora i okolnosti, poručuje Jelena Stojaković, glumica banjalučkog Studentskog pozorišta, koja je protekle sezone u ovom pozorištu, drugi put, krunisana priznanjem najbolje glumice.
Ovu mladu glumicu publika je, između ostalih, imala priliku da zapazi u ulogama Ane u predstavi "Life", Kolumbije u mjuziklu "The Rocky Horror Show", te u mjuziklu "DublinG"...
Stojakovićeva, koja je i u novu teatarsku sezonu ušla punim elanom, trenutno je angažovana na ulogama u dvije nove predstave. Naime, Studentsko pozorište priprema novi psihološki triler "Voljeni", kao i muzičku dramu o Ejmi Vajnhaus, a Stojakovićevoj je povjereno da utjelovi lik ove pjevačice.
NN: U muzičkoj drami o Ejmi Vajnhaus, jednom od novih projekata pozorišta, čija je premijera planirana za sredinu jula, igrate lik ove preminule pjevačice. Koliko je zahtjevno iznijeti njen lik ?
STOJAKOVIĆ: To je, zapravo, prvi put da igram lik koji je zaista postojao. Ejmi je imala specifičnu boju glasa, živjela je potpuno posebnim načinom života, koji je i uzrokovao tako ranu smrt. U biografskoj muzičkoj drami biće prikazan njen život od djetinjstva do smrti. Mislim da je igrati njen lik definitivno najveći izazov za mene dosad, a ono što će mi biti najteže je smršaviti deset kilograma.
NN: Ansambl Studentskog pozorišta trenutno radi na novoj predstavi "Voljeni", u kojoj je i Vama povjerena jedna od uloga. Možete li reći nešto o samoj predstavi i liku koji tumačite?
STOJAKOVIĆ: "Voljeni" je tekst mladog norveškog pisca Kristofera Gronskaga, a u Studentskom pozorištu ga postavlja reditelj Bahrudin Avdagić. Tema je pedofilija, a ja tumačim lik Katarine, policijskog inspektora, koji osumnjičenog Davida, psihološkim metodama, provodi kroz "igru iskustava", u kojoj, uprkos bijesu i nepravdi koju osjeća, mora ostati profesionalac. Zanimljivost koja odlikuje ovu predstavu je da se u njoj pojavljuju glumci iz šest različitih generacija Studentskog pozorišta, u periodu od 1977. do 2012. godine. Premijeru očekujemo krajem maja.
NN: Dva puta ste proglašeni najboljom glumicom Studentskog pozorišta. Šta ovo duplo priznanje znači za Vas i koliko je teško nositi titulu najboljeg?
STOJAKOVIĆ: Sve nagrade, pa tako i ove, prvenstveno me motivišu i daju mi snage da nastavim dalje, znajući da se trud isplatio i da to što radim ima smisla. Međutim, one sa sobom nose i ogromnu odgovornost, kako prema samom pozorištu i njegovoj publici, tako i prema samoj sebi.
NN: Studentkinja ste filmske i TV produkcije. Otkud to da ste u glumačkim vodama?
STOJAKOVIĆ: Te godine kada sam ja završila Gimnaziju nije bilo prijemnog ispita za glumu, pa sam upisala produkciju, planirajući da se prebacim naredne godine. Međutim, splet okolnosti me "zadržao" tamo, tako da nisam ni pokušavala kasnije da se prebacim na glumu. Ipak, pozorište je svakako moja prva ljubav i njemu ću ostati vjerna, bez obzira na to šta bude moj profesionalni poziv.
NN: Šta za Vas predstavlja gluma?
STOJAKOVIĆ: Gluma je najbezbolniji način za saopštavanje istine.
NN: Iako rad u Studentskom pozorištu, imajući u vidu sve teškoće s kojima se godinama susreće, sigurno nije lak, glumci ove kulturne ustanove neumorno rade na novim predstavama. Šta Vas motiviše?
STOJAKOVIĆ: Upravo taj nedostatak finansijskih sredstava budi u nama one najiskrenije porive za stvaranje nečega iz ljubavi. Ansambl Studentskog pozorišta funkcioniše mnogo bolje od dosta profesionalnih pozorišta, upravo zato što ne mora trpjeti nikoga i ništa. Po sezoni, u prosjeku, imamo 10 premijera, na šta smo ponosni. Naravno da pored svega što ima iza sebe, ovo pozorište zaslužuje koliko-toliko humanije uslove za rad, ali i ukoliko to izostane, neće nas spriječiti da nastavimo s radom.
NN: Postoji li tračak nade da Studentsko pozorište uskoro ugleda bolje dane?
STOJAKOVIĆ: Podrum Studentskog pozorišta u Gospodskoj ulici zaista izgleda zastrašujuće, međutim, to je, kao i sve ostalo, ogledalo društva i kulture grada. Savjetnik gradonačelnika za društvene djelatnosti Ljiljana Radovanović nedavno je najavila da bi u toku ove ili iduće godine bila uplaćena sredstva za potpunu obnovu Studentskog pozorišta.
NN: Koliko građani uopšte posjećuju pozorišne predstave? Da li ste zadovoljni posjećenošću vaših predstava?
STOJAKOVIĆ: Mislim da, konkretno u Banjaluci, postoji nekih 5.000 do 6.000 ljudi koji redovno posjećuju pozorište. Iz tog razloga, veoma je teško napraviti predstavu koja će trajati više od dvije ili tri sezone. Studentsko pozorište ima najnižu cijenu karte u Evropi, a posjećenost je zaista velika, sale su uvijek pune i imamo ogromnu podršku publike.
NN: Da li imate neki neostvareni glumački san?
STOJAKOVIĆ: Što se tiče uloga ili saradnika, bitna mi je samo dobra energija. A bilo bi lijepo ostaviti iza sebe jedno pozorište...
Malo za kulturu
NN: Kakav status u društvu danas, po Vašem mišljenju, ima pozorišna kultura u RS i uopšte u BiH?
STOJAKOVIĆ: Još se eksperimentiše i trebaće najmanje deset godina da se kompletna situacija iskristališe i da se pozorišta više "otvore" građanstvu. Broj posjetilaca u pozorištima raste, i to me raduje, međutim, to je i dalje mali procenat da bismo govorili o pozorišnoj kulturi.