BANJALUKA - Jubilarno 50. izvođenje predstave "Istina (ne) boli" biće održano 16. februara početkom u 20.30, na sceni "Petar Kočić" Narodnog pozorišta Republike Srpske (NP RS).
Podsjećamo, praizvedba teksta Jelene Kojović Tepić "Istina (ne) boli" u režiji Igora Tešića odigrana je na istoj sceni 15. decembra 2015. godine, a u premijernoj podjeli našli su se glumci Slađana Zrnić (Nada), Smiljana Marinković (Radmila), Đorđe Marković (Momčilo Đurić, gazda), Goran Jokić (Mijanović) i Bojan Kolopić (Bogdan).
U 50. izvedbi u ulozi Radmile Smiljanu Marinković mijenja Dragana Marić, koja je i ranije "uskakala" u predstavu.
U autorskom timu predstave su i dramaturg Milan Gajić, scenograf Dragana Purković Macan, kostimograf Ivana Jovanović, kompozitor David Mastikosa, dok je za scenski govor zaslužna Nataša Kecman, lektor.
Predstava je nastala prema dramskom komadu "Kod vječite slavine" (radni naslov) Jelene Kojović Tepić, književnice i novinarke, koji je proglašen najboljim dramskim tekstom na 3. konkursu Beogradskog dramskog pozorišta 2013. godine.
Konkurs je pokrenut "s ciljem da se promovišu novi autori i savremen pogled na svijet" i bio je namijenjen autorima čiji dramski tekstovi nisu izvođeni, ekranizovani, niti objavljivani. Konkurs je promovisan kao značajan "pokušaj revitalizovanja i podsticanja nove drame", a o najboljem tekstu odlučivao je žiri u sastavu Đurđija Cvetić, Maša Mihailović i Maša Stokić.
"Iskreno, duhovito i jasnog kritičkog stava, Jelena Kojović Tepić kroz intimnu priču jedne bosanske, srpske porodice razotkriva egzistencijalnu suštinu položaja čestitog čoveka u vremenima velikih istorijsko-političkih previranja i njihovog uticaja na njegovu ličnu sudbinu. Krupne reči, bombastični idealizam, ideološka naivnost pokreću mase i pojedinca da postane deo kolektivne svesti, ali njegovu pojedinačnu sudbinu i moralni kodeks svode na ništavilo", zapisao je pomenuti žiri, čija je odluka te 2013. godine bila jednoglasna.
Kojović Tepićeva, kako su dodali, bavi se posljedicama, trenutkom kada je zbog činjenice da smo zaboravili kako da budemo ljudi i prepustili se emotivnoj i etičkoj praznini promašenih nada i otjelotvorenih zabluda đavo došao po svoje.
Zanimljivo je da je ova predstava bila pozorišni debi i spisateljici Jeleni Kojović Tepić i reditelju Igoru Tešiću, a ovacije sa premijernog izvođenja za cijelu autorsku ekipu svakako nisu bile garancija, ali su na neki način obećavale da će predstavu za nešto više od osam godina pogledati 3.100 gledalaca.
Predstava je, osim gostovanja, učestvovala i na festivalima: u zvaničnom takmičarskom programu 15. Festivala bosanskohercegovačke drame u Zenici i 21. Međunarodnog festivala malih scena i monodrame u Istočnom Novom Sarajevu.
Povodom 50. izvođenja Jelena Kojović Tepić je kazala da dugovječnost jedne pozorišne predstave zavisi od nekoliko faktora.
"O tome su mi pričali prijatelji glumci. Pored onih očekivanih - dobrog teksta, dobre režije, glumačke igre i, naravno, dobre publike, postoji i ono 'nešto', nazovimo ga X faktorom, koji se desi ili ne desi. Mislim da je 50. igranje neke predstave dokaz da se desio X faktor. Kao nekom ko nije odlučan da uspije na pozorišnoj sceni, nego je tu iz čiste zabave i ličnog afiniteta, ja sam se u eksperimentu s pisanjem komada igrala i tako sam shvatila i njegovo postavljanje na scenu. Neki dan sam ga pogledala, nakon nekoliko godina pauze, i pomislila da bih sad mnogo toga napisala drugačije", navodi Jelena Kojović Tepić.
Onda dodaje da je i sada, kao i u vremenu dok je pisala tekst, sigurna da naša pozorišna scena vapi za savremenim dramskim tekstom.
"I danas se radujem kad naše pozorište postavi nekog živog, domaćeg pisca, jer je za mene suština pozorišta baš to - igranje našeg života. I još nešto: ne znam da li to osjećaju profesionalni dramski pisci, onog časa kad se komad pretvorio u predstavu, to više nije bilo 'moje' nego je pripalo ansamblu. Svu ljepotu scenske realizacije 'Istina (ne) boli' duguje, naravno uz reditelja, divnoj glumačkog ekipi koja tu predstavu voli i provodnik je za X faktor. Zato ću ovu priliku iskoristiti da poša-ljem javni poljubac prvo Đorđu (za kog i dalje tvrdim da je ovu ulogu odigrao naj-bolje od svih njegovih koje sam imala priliku da vidim), a onda i Slađi, Smiljani, Goranu, Bojanu i Dragani, koja je hrabro uletjela u predstavu, i da im kažem hvala što divno igraju 'Istinu'", riječi su Kojović Tepićeve.
Povodom jubilarne pedesete izvedbe predstave govorio je i glumac Bojan Kolopić.
"Sigurno najlepša stvar koja se ponekad dogodi u pozorištu je timski rad, a proces pravljenja ove predstave je bio upravo takav. Malobrojna ekipa sa mladim filmskim rediteljem i (što je tek retkost) piscem kao aktivnim učesnikom na probama stremila je istom cilju: ispričati priču o sudbinama 'malih', naizgled običnih ljudi. Neke predstave se najavljuju na velika vrata, uz poznate naslove i bombastične reklame, sa mnogo marketinške buke, dok je ovde slučaj bio sasvim suprotan - toliko je bio tih proces da sam ponekad imao utisak da neki ljudi koji rade u pozorištu uopšte ne znaju da se postavlja praizvedba novog komada", rekao je Kolopić.
Tvrdi da je iz te "tišine" nastala jedna važna, intimna predstava, koja slavi 50. igranje jer je uspjela svojim strpljenjem i iskrenošću da pronađe put do publike.
"Celoj ekipi koja je učestvovala i učestvuje u njenom životu želim srećan ovaj mali jubilej, uz staru dobru čestitku: neka bude 105 pa opet", zaključuje Kolopić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
