Ko je čuo za ovaj film si
Režiser, koji je do sada poznat po pankerski nastrojenim likovima koji se nalaze u nesređenom društvu i bore se protiv istog na sebi svojstven način, nije ni u ovom filmu odustao od toga, s tom razlikom što je ovaj dosta kvalitetniji od prethodnih. Urađen u dogma stilu, film prati glavnog junaka Neleta koji se vraća iz inostranstva u Beograd da se oženi, ali tu sreće svoje stare poznanike kao i staru ljubav s kojima nije raščistio sve račune iz mladosti, s kojima će ponovo proći kroz buntovno i autodestruktivno stanje koje vezuje čitavo društveno stanje. Manjak prostora u kojima je sniman kao i nedinamičnosti kadrova nadoknađen je invetivnim i dosjetnim dijalozima, karakternim likovima, kao i krupnim kadrovima. Dugi kadrovi i na nekim mjestima snimanja kamerom iz ruke izazivaju posebnu pažnju i umjetnički utisak koji ponekad dovode do mučnosti zbog svoje emocionalne težine.
Kroz samoubilačku poruku Neletovog prijatelja priča koju je režiser uradio sa scenaristom Milenom Markovićem nas vodi kroz stvarne, višeslojne likove koji pokazuju svoju tamnu stranu i svoja osjećanja. Uliks Fehmiu je unio novost u srbijansku kinematografiju svojim osvježenim licem, ali prvenstveno najjačim adutom, svojom glumom koja zaslužuje pažnju svih režisera. Nebojša Glogovac se uklopio u kalup već nekih odigranih uloga, ali i sa tom rolom ostavio je u sjeni svog partnera Ljubomira Bandovića. Iznad svih je bila Nada Šargin, u ulozi Neletove djevojke koja je zračila posebnom energijom i kretala se iz jednog ekstrema u drugi u koji je ulijetala s velikim potencijalom. Mlada glumica je sa lakoćom glumila alkoholičarku, zaljubljenu i ranjivu djevojku, ali i ženu koja zna šta hoće.
Režiser je odao počast svojim uzorima kroz muziku, koja je u stilu glavnih likova. Oni u nekoliko navrata pjevaju `Ona se budi` od `Šarlo Akrobate` i uživaju uz taktove `Kud Idiota` koji se protežu kroz čitav film. Ta muzika vraća junake u stare dane, a i podsjeća gledaoce na osamdesete godine, kada je sve bilo drugačije.
Svako tranzicijsko društvo ima svoje heroje i antiheroje. Kako Srbija već duže vrijeme prolazi kroz takav period oni su postali svakodnevna pojava, koju je Oleg u ovom filmu prikazao suočivši ih sa još jednom problematikom: otići iz zemlje i ne vratiti se ostavivši prošlost iza sebe.
Ovo je definitvno najbolji film u Srbiji prošle godine koji je pokazao da nade za autorski film u Srbiji ima, jedino još kada bih se marketinška kampanja za njih popravila!