Najpopularniji holivudski producent Džeri Brukhajmer još jednom je spojio Tonija Skota, mlađeg brata poznatijeg Ridlija, i Denzela Vašingtona u filmu "Déjà vu". Film u kojem Denzel igra dobrog policajca i borca protiv terorizma mješavina je fantastike i realnog trilera.
Prva trećina filma, u kojoj u Nju Orleansu za vrijeme praznika brod prepun marinaca leti u vazduh, maestralno je režiran, a kamera uz pomoć montažnih rezova skače s kadra na kadar, ekspresivno izražavajući trenutke ukrcavanja na brod i trenutke prije eksplozije. Prvih deset minuta filma za gledaoce promiče kao u transu. Nakon eksplozije se pojavljuje superjunak Dag Karlin (Denzel Vašington), koji će pokušati da riješi misteriju uništenja broda, a za to će mu poslužiti ubijena djevojka koju vidi kao ključ rješenja zagonetke. Radnja se odvija poput nekog sračunatog trilera u kojem sve kockice na kraju logičnim putem treba da se poklope. Međutim, kada udruži snage s FBI-jem i tajnom službom koja koristi satelit, koji se ispostavi da je mašina za vraćanje u prošlost i to samo četiri dana ranije (ni više ni manje), počinje da dobija drugačiji smisao. Do tog trenutka `Déjà vu` se činio kao inteligentni film koji će nas držati uz stolicu režiserskim i scenarističkim zavrzlamama. Međutim, od ovog trenutka dobijamo igru mačke i miša i pokušaja da se spriječi nešto što je već bilo, kao u Spilbergovom `Specijalnom izvještaju`. Uz to, glavni negativac ispada poremećeni američki patriota, koji se ne slaže s nekim odlukama vlasti i uzima istu u svoje ruke s izgovorom: `Svaka pravda mora da podnese određene ljudske žrtve`. Film je posvećen žrtvama `Katrine`, zbog čega je njegovo prikazivanje bilo i odgođeno.
U posljednjem dijelu filma dobijamo tipičnu akcionu potjeru s mnogo pucnjave i jurnjave, u kojoj se potpuno gubi logičnost iz prve trećine filma, izuzev i dalje režiserove igre s kamerom i montažom, koja je, takođe, izgubila na svojoj oštrini iz prvog dijela.
Sveukupni rezultat je film uz koji sjedimo u kinu, gledamo zanimljive kadrove, jedemo kokice i ni na jedan trenutak ne pogledamo na sat. Film nema loših dijelova uzmemo li u obzir fantastiku kao detalj koji bi trebalo da poboljša uzbudljivost filma, ali takođe nema ni sjajnih momenata koji će vas ostaviti bez daha. Najzabavnija scena je ona u kojoj Dag juri `teroristu` na par metara iza njega kolima uz pomoć `vremenske kacige` kada pljušti kiša, sa zakašnjenjem od četiri dana, a u realnom svijetu je sunčan dan i gust saobraćaj na cesti.
Zaključak je da je dodavanje vremenske mašine bilo potpuno nepotrebno i da se miješanjem fantastike i realnog filma dobilo na širini populacije koja će gledati film, ali se izgubilo na kvalitetu. Džeri Brukhajmer je od Tonija Skota tražio i dobio tipični brukhajmerovski film.
