Uspješan sportista i student iz Slovenije Klemen Novak između karijere u svijetu biznisa i njegove ljubavi prema glumi opredijelio se za teži put, put glume u kojem je odlučno slijedio svoj san.
Rođen u Ljubljani 1978. godine, oduvijek je sanjao Njujork u kojem se 2004. godine i obreo na American Academy of Dramatic Arts, koju je završio 2007. godine, nakon čega je godinu dana sa dvadesetak najboljih diplomaca završio kurs "Academy Company". Igrao je u nekoliko predstava i filmova među kojima "Bus Stop" Džonatana Bolta, "En Passant" Adama Valtnera, "True Story" Džejmija Iglharta i drugim, u čemu mu je, kako sam kaže, najviše pomoglo njegovo poznavanje engleskog, njemačkog, srpskog i španskog jezika. Pored glume zaljubljen je u putovanja i veb dizajn koji je njegov drugi posao. Za "Nezavisne" otkriva kako je biti glumac i Evropljanin u Njujorku, kao i koji su mu planovi za budućnost.
NN: Tvoja priča o odlasku u Njujork je gotovo poput bajke, prethodno si radio u Ljubljani u jednoj kompaniji. Šta te natjeralo da odustaneš od toga i posvetiš se filmu?
NOVAK: Od malih nogu sam sebe zamišljao kako glumim u Njujorku u kojem pri tome nikada prije nisam bio. Nekih pet godina sam radio u IT firmi i direktor kompanije, s kojim sam bio blizak znajući šta sam oduvijek želio pružio mi je pomoć. U tom trenutku, počeo sam istraživati dramske škole u Njujorku. Većina "poznatijih" škola je završila s audicijama i to vrijeme samo je jedna škola još držala audicije za tu godinu, a to je škola American Academy of Dramatic Arts. Prijavio sam se i četiri nedjelje kasnije imao sam audiciju s monolozima na engleskom jeziku. Tri godine koje sam preveo na toj akademiji su najljepše godine mog života, kao i period "Academy Company", u kojoj odabranih 20-25 diplomaca ostaje u školi još godinu dana i radi četiri dramske produkcije.
NN: Kako si se snašao u Njujorku, kako je bilo u početku na tim prvim susretima sa filmskim svijetom? Kako si prevazišao jezičku barijeru?
NOVAK: Prvi susret s Njujorkom je bio nevjerojatan. Sjećam se kad sam izašao iz metroa na Park Avenue u 28. ulici, prva pomisao mi je
bila da sam došao kući. Nikakvih problema s prilagođavanjem nisam imao, tempo života je jako sličan hiperaktivnom ritmu mog života, mada je to jedna stvar zbog koje mnogo ljudi napušta Njujork nakon nekoliko godina. Što se filmskog svijeta tiče, iako sam to želio nisam mislio da ću moći glumiti u filmu, jer mi se činilo da pred kamerom baš ne izgledam dobro. Razlog za to je što sam kao desetogodišnjak imao negativno iskustvo. Jezik nije bio problem, odrastao sam uz filmove i TV serije. Pomoglo mi je i to što pričam više jezika i imam dobro uho za akcente, ali prije svega toga dobre tri godine svakodnevnog rada. Mogu reći da mi je puno pomogao profesor za govor i dijalekte Džim de Monik. On je istovremeno bio i jedan od najinspirativnijih i načitanijih osoba koje sam ikad sreo, tako da su njegovi časovi, pored izuzetno detaljnog rada na govoru, uvijek bili puni inspirativnih priča o životu, o glumi, o svemu. Naravno da sam u početku bio prilično nesiguran, ali se sve mijenjalo sa prvom predstavom u "Company" godini, "American Clock" Arthura Milera, u kojoj sam glumio šest različitih karaktera s različitm engleskim akcentima.
NN: Iako si relativno kratko u glumačkim vodama, već imaš nekoliko filmskih ostvarenja iza sebe, igrao si mahom glavne uloge. Postoji li neka na kojoj ti je bilo teže raditi? Da li si već našao sebe u nekom određenom filmskom žanru?
NOVAK: Teško je pričati o tome koja uloga je bila najteža, jer lik kojeg dobijem uvijek nekako izlazi iz mene i ponekad je cijela ta stvar vrlo jednostavna. Kažu, toliko je jednostavno, da je teško. S druge strane, kad režiser ne dobija emocije koje misli da je potrebno, tad postane "teško", jer instinkti odjednom nisu dovoljni i bitno je pokušavati nove stvari. Ponekad su tu i frustracije, vjerovatno jer je teško održati neku distancu, ne smatrati kritiku lično i raditi dalje. Mislim, da me u tom smislu najviše iznervirala, ali istovremeno najviše ispunila uloga suca Braka u "Heddi Gabler" na Akademiji, a najzanimljiviji što se tiče priprema bio je kratki film "China Doll" u kojem smo mjesec i po dana radili na borbi s mačevima. Što se saradnje tiče izdvojio bih eksperimentalni cjelovečernji filmu "Paradise" i poznatog umjetnika koji je u devedesetim radio s Madonnom, Marka Lafija. Njegov pristup je vrlo prisan i to mi se jako svidjelo. U pozorištu posebno lijepo je bilo sarađivati s Džonatanom Boltom, koji se svojevremeno družio sa Arturom Milerom. Njegov izuzetan osjećaj za tekst i i potpora koju pruža glumcima su najviše pripomogli mojoj samouvjerenosti. Raditi s njim je čarolija.
NN: Jedan od tvojih projekata uključivao je pozajmljivanje glasa za "The Reader" u kojem se pojavljuje i Kejt Vinslet, kako je došlo do toga?
NOVAK: Zvali su me, jer me preporučila naša "konsultantkinja za karijeru" s Akademije, koja istovremeno radi kao kasting direktor. Sjetila se da sam ja pričao "sve one jezike" i preporučila me, jer su trebali nekoliko osoba koji pričaju njemački za finaliziranje glasovne trake filma. U produkciji se često čuje samo glavna osoba, pa onda u
postprodukciji popune zvukovnu pozadinu. Tu sam, između ostalih, bio vojnik na vozu, policajac, novinar. Bilo mi je prilično smiješno, jer sam radio, a i nisam radio, samo sam stajao tamo i pričao u mikrofon.
NN: Sada radiš na dva projekta. O čemu je zapravo riječ?
NOVAK: Na jesen 2009. godine u Njujorku ću producirati slovensku predstavu "Hodnik" Matjaza Župančića o događajima u pozadini nekog rialiti TV šoua. Najveći "problem" za sada nam je pridobijanje sredstava. Njujork je vrlo specifično tržište, jer se producira masa predstava u određenom periodu, tako da moramo biti vrlo kreativni pri pristupu. Svi smo uzbuđeni, jer će to biti američka premijera ove nagrađene slovenske predstave. Drugi projekt na proljeće 2009. godine je "one man show". Radi
se o poznatom mjuziklu, za kojeg sam sad u toku pregovora za autorska prava.
NN: Pored filma baviš se i veb dizajnom. Kako usklađuješ te dvije ljubavi?
NOVAK: Život glumca u Njujorku je jako zanimljiv. Zanimljva je statistika da u SAG (Screen Actors Guild) - uniji za glumce u filmskim i televizijskim medijima - od svih članova više od 90 odsto mora
imati još drugi posao pored glume, kako bi mogli živjeti. Meni je web
design taj drugi posao u kojem mi se sviđa grafički i kreativni dio. Dobro je što mogu sam odabrati kad i kako ću raditi, jer u Americi jedan dobar projekt može da ti donese nekoliko novih bez i najmanjeg truda za "marketing". Često radim u kasne noćne sate, kad dnevni dio života završi, ali za sad mogu uskađivati oboje.
NN: Živiš na relaciji Nujork - Ljubljana, gdje se vidiš u budućnosti?
NOVAK: Mislim da ću zbog filma biti negdje između Njujorka i Los Anđelesa, mada je sad centar moje egzistencije Njujork. Ljubljana je stalno prisutna. Porodica mi često nedostaje, ali sa njima sam u kontaktu putem Skypa. Posebno mjesto u mom životu ima ljetovanje na Jadranu s prijateljima i mislim, da se to u narednim godinama neće puno mijenjati.