BANJALUKA - Iako je cenzura kroz vijekove poprimala različite oblike, posebno kada je o književnosti riječ, danas se ona, prema mišljenju mnogih stvaralaca, primjenjuje u svom najblažem obliku.
Prema tvrdnjama književnika Milenka Stojičića, nivo cenzure u RS je tema o kojoj bi se mnogo više moglo, a i trebalo govoriti.
"U ovom vremenu popularni su takozvani državni pisci, odnosno ljudi koji pišu u korist vladajućih političkih partija. Za uzvrat dobijaju novac i objavljuju knjigu. To je opasnost o kojoj bi trebalo mnogo više govoriti", kaže Stojičić.
Prema njegovom mišljenju, današnja bi se cenzura mogla nazvati fusnotom ideološke cenzure.
"Fusnota bi bila blaga forma za koju su krivi ne cenzori ili političari, već sami pisci", naglašava Stojičić i dodaje da je problem i u tome što su u žiriju, koji odlučuje o tome koje će knjige biti objavljene, uglavnom ljudi koji brinu ne o književnosti ili piscima, već o tome da država ne bi bila pomenuta u negativnom kontekstu u tim djelima", ističe Stojičić.
S njim se slaže i Milan Stijak, direktor Izdavačke kuće "Art-print" iz Banjaluke.
"Red bi trebalo da zavede Ministarstvo prosvjete i kulture RS. Mislim da Ministarstvo nema dobre savjetnike, tako da oni i ne znaju kakve promjene treba da uvedu. Za početak bi trebalo promijeniti savjetnike, pa tek onda ići dalje", pojašnjava Stijak i dodaje da na mjestima savjetnika "sjede nestručni ljudi koji ne pročitaju uopšte knjigu koja se objavljuje".
Stijak ističe da je problem i u nestručnosti žirija koji odlučuje o objavljivanju knjiga na određenim konkursima.
"Problem je u žirijima, jer im na konkurse dođe 50 do 100 knjiga, a oni to ne čitaju. Oni ni novine ne čitaju osim ako se sami ne pojavljuju u njima", ističe Stijak.
Kao najveći problem u kvalitetu današnje književne scene RS Nenad Novaković, direktor Izdavačke kuće "Besjeda" iz Banjaluke, navodi nedostatak ozbiljnih kriterijuma za izdavanje knjige.
"Kod nas je problem to što nemamo ozbiljnih kriterijuma šta se i kad izdaje, dovoljno je imati 500 KM da biste izdali knjigu. Drugi nedostatak je to što i kad knjiga izađe u prodaju, nemamo ozbiljnu književnu kritiku koja može uticati i koja će biti kritična u pravom smislu te riječi", kaže Novaković i dodaje da je neophodna kritika koja će odrediti pravi kvalitet knjige.
Banjalučka književnica Aleksandra Čvorović ističe da je posebno za prvu knjigu od velikog značaja imati urednika izdanja i recenzenta, koje pojedini autori naprosto zaborave.
"Obično postoji urednik izdanja koji mora sve pročitati i dati svoje mišljenje i sugestije. Neko ko je već iskusan u tome mora nadgledati proces nastanka prve knjige. Autori koji sami objave knjigu kasnije se obično kaju jer i sami uvide svoje greške", kaže Čvorovićeva.
Ona dodaje da je neophodno raditi s ljudima koji imaju iskustva i znanja u toj oblasti, jer samo oni mogu pomoći autoru koji se prvi put pojavljuje.
Da je pouzdano uredničko mišljenje i objektivna recenzija od posebnog značaja za prvu knjigu slaže se i književnik Ranko Pavlović.
"Od urednika i recenzenta često zavisi da li će literarni prvenac najaviti talentovanog književnika od kojeg možemo očekivati nova vrijedna djela ili će ponuditi osrednjost koja odbija moguće čitaoce i tako nanosi štetu književnosti. Nisu slučajno najbolje one prve knjige koje su u rukopisu prošle kroz ruke kompetentnog žirija i zato mislim da bi smislenim konkursima za prvu knjigu trebalo tragati za novim talentima, pa im tako otvarati put u književnost", ističe Pavlović.
Da su nizak nivo cenzure i komisije koje odlučuju o sudbini knjige dovele do toga da kod nas nema dobrih knjiga koje se objavljuju tvrdi i Nikola Vukolić, direktor Zadužbine "Petar Kočić" Banjaluka -Beograd.
"Svaka ozbiljna izdavačka kuća trebalo bi da ima svog urednika i ljude koji su kompententni da odlučuju o sudbini rukopisa i da stavljaju knjigu kao prioritet, a ne neke prijateljske ili političke veze", istakao je Vukolić.
On kaže da u zemljama u okruženju nije takva situacija.
"U zemljama u okruženju je nedopustivo da se odvajaju mala sredstva za knjigu. Sredstva kojim naše izdavaštvo raspolaže nisu dovoljna da se odštampa nijedna ozbiljna monografija", zaključuje Vukolić, što je, dodaje on, već svojevrsna, ali i nepopularna cenzura.
Recenzija
Prema riječima književnika Ranka Pavlovića, recenzija je značajan institut u izdavaštvu, pa samim tim i u književnosti, ali njen značaj često je uslovljen i društvenim okolnostima.
"Kod nas je do prije koju godinu recenzija potvrđivala umjetničku vrijednost neke knjige da bi ona bila oslobođena od plaćanja poreza, a danas, kada se i na knjigu plaća PDV, postavlja se pitanje da li nam je recenzija uopšte potrebna, tim prije što izdavač, upućen na tržišne uslove poslovanja, sam odlučuje šta će objaviti i koje mu to izdanje neće donositi gubitke", navodi Pavlović.
On kaže da je danas mnogo izdavača, a malo autoritativnih urednika u njima, pa se događa da "gazda" odluči šta će objaviti i traži urednika i recenzenta koji će to odobriti.