Režiser Sulejman Kupusović, koji je na scenu sarajevskog Narodnog pozorišta postavio Pučinijevu operu "Boemi", kaže da je sklon spektaklima te da je režija opernih predstava za njega poseban izazov.
`Prva opera koju sam kao režiser postavio na scenu je bila 'Hasanaginica'. Ona je postigla veliki uspjeh i van granica BiH. Zatim sam u Sarajevu režirao 'Nabuko' koji je bio moderna priča o nama, Balkanu, Srebrenici, Vukovaru, svim strahotama koje su se dešavale u posljednjem ratu na ovim prostorima`, kaže Kupusović.
NN: Zbog čega ste se, nakon dugo vremena, odlučili opet režirati operu?
KUPUSOVIĆ: Direktorica sarajevske Opere Amila Bakšić me zamolila da u ovoj jubilarnoj sezoni režiram jednu predstavu i to `Boeme`. Bio sam malo skeptičan jer mi ta opera nije davala dovoljno prostora. Dakako, postoji taj drugi čin u `Boemima` koji daje šansu da napravite spektakl. I napravio sam ga zaista, jer sam sve smjestio u vrijeme karnevala u Parizu, tako da bi tu kontru spram priče četiri umjetnika, nesretnog slikara, pjesnika, književnika i filozofa, još više potencirao spram bogatstva, blještavila, ludosti, te opsjenosti, kurtizana i svih stvari koje se dešavaju i koje Pariz čine Parizom. Napravili smo predstavu koja će s jedne strane biti vesela, pitka i atraktivna, a s druge gorka zbog tužne sudbine nesretnih ljubavi Mimi, Rodolfa i ostalih.
NN: Tokom rada na `Boemima` često ste se žalili na orkestar, nedostatak instrumenata. Što se tačno dešavalo?
KUPUSOVIĆ: To je stari problem nastao nakon rata, jer je Sarajevska filharmonija zahvaljujući političkoj podršci i spretnosti njenog direktora (Emira Nuhanovića) ojačala kao institucija i najedanput se desilo da Opera NP Sarajevo nema svoj orkestar. Sada potrebe Opere opslužuje Sarajevska filharmonija, kojoj je to samo jedna od usputnih stvari. Sve vrijeme Opera NP Sarajevo je talac Sarajevske filharmonije i njenog direktora. Opera sada ovisi od situacije u koju će je dovesti Filharmonija. Vrhunac svega je bio kada je prije par mjeseci operna predstava odigrana samo sa klavirom, zbog toga što je orkestar Sarajevske filharmonije ponovo postavljao neke dodatne uslove. Nemam ništa protiv muzičara, ni direktora Filharmonije, ali mislim da cijela situacija postaje nesnosna i da aktualni ministar kulture i sporta KS, a i ostale institucije jer se radi o jedinoj Operi u državi, moraju iznaći način da joj obezbijede orkestar.
NN: Prije par mjeseci ponovo ste režirali `Hanku` Isaka Samokovlije. Sada je ta predstava postavljena na sceni NP Tuzla. Zbog čega ste odlučili ponovo režirati taj komad, ovaj put kao mjuzikl?
KUPUSOVIĆ: Shvatio sam da mi nemamo mnogo libreta i mjuzikla i zato sam odlučio ponovo postaviti `Hanku` nakon sedam-osam godina, ovaj put kao čisti mjuzikl sa deset novih numera, sa mladim ljudima. Bio je to radostan trenutak za pozorište, ali i za publiku što se dokazalo tokom izvedbi i gostovanja. Nemamo novih tema, onda se vraćam na stare. Koristio sam muziku Gorana Bregovića i muziku iz filma `Cigani lete u nebo`.
NN: Konstantno radite djela bh. klasika. Zbog čega je to tako?
KUPUSOVIĆ: Cilj mi je promovirati i aktuelizirati bh. autore. Nije neka velika pamet pogledati na Internetu neki moderni, aktualni tekst i režirati ga, provjeriti koji je autor u svijetu najaktuelniji i postaviti ga na scenu kao neke moje kolege. Radim najviše bh. autore Isaka Samokovliju, Mešu Selimovića, Miroslava Jančića, Envera Čolakovića, Abdulaha Sidrana, jer oni govore o nama.
NN: Kada će Vaše predstave moći vidjeti banjalučka publika?KUPUSOVIĆ: Nažalost ne znam, zato što `Teatar fest`, koji se svake godine održava u Banjaluci, iz Sarajeva prihvata predstave samo ako su rađene prema Nušićevom tekstu ili na primjer Gogolju, a nikako im nije podobno da im u goste dođe predstava kao što je `Tvrđava`, `Legenda o Ali-paši` ili predstava Abdulaha Sidrana `U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce`. Mi kažemo da ćemo doći sa `Tvrđavom` ili `Legendom o Ali-paši`, a oni to odbiju i kažu da bi više voljeli da dođemo s `Rodoljupcima` ili `Ženidbom`. Mi nikada nismo postavljali pitanje s čime banjalučko pozorište dolazi u Sarajevo. Oni su ovdje dolazili i sa komadom Biljane Srbljanović i sa tekstovima Duška Kovačevića i Branislava Nušića. To je njihova volja i treba da dođu sa svojom najboljom predstavom. Mislim da je to jedna vrsta politikanstva koja je, nažalost, ušla u pozorište.