Činjenica je da su rukopisi domaćih pisaca vrlo malo ili nikako zastupljeni u bh. pozorištima, iako je očuvanje nacionalne baštine jedan od glavnih ciljeva pozorišta.
Direktori pozorišta i pisci navode različite razloge ovakve situacije. Za neke su najveći problem finansije, za druge loši tekstovi ili nedostatak domaćih pisaca.
U Narodnom pozorištu u Sarajevu tvrde da nastoje godišnje postaviti barem jednu predstavu koja se oslanja na domaći tekst.
Gradimir Gojer, direktor ovog pozorišta, kaže da su domaća djela loše zastupljena u pozorištima iz dva razloga.
"Domaći pisci nisu definitivno dovoljno zastupljeni u teatru. Jedan od razloga je što većina pisaca dramsku književnost ne stavlja u prvi plan, nego usput pišu drame, a drugi razlog su mala sredstva pozorišta. Unutar tih malih sredstava moraju biti zastupljena i klasična i moderna djela i domaći autori, a ne može se sve. Mi nastojimo da svake godine odigramo po jednu predstavu po domaćem tekstu, adaptiranom romanu ili drami", kaže Gojer.
Jednom godišnje u Sarajevu domaći tekst: Zlatko Topčić, direktor Kamernog teatra 55 iz Sarajeva, kaže da u ovom teatru pokušavaju na svaki način da što više budu zastupljeni domaći pisci.
"Iako Bosna i Hercegovina objektivno nema veliku teatarsku tradiciju, niti bogatu dramsku literaturu, naša je kulturološka, ali i zakonska obaveza da igramo i domaće pisce. Kamerni teatar 55 tu funkciju izvršava, nastojeći podstaći autore da pišu drame i kroz anonimne konkurse, ali i kroz direktne kontakte s dramskim piscima. Ili čak angažiramo dramaturge koji će na osnovu poezije ili romana, na primjer, 'Poljska konjica' Marka Vešovića ili 'Projekt Lazarus' Aleksandra Hemona, pisati dramske predloške za naše predstave. Publika voli predstave domaćih pisaca i naša su iskustva u tom smislu veoma dobra. Također, mi smo otvoreni i igramo i savremene dramske pisce iz Hrvatske i Srbije", kaže Topčić.
Armin Ćatić, direktor Narodnog pozorišta u Tuzli, kaže da je svako pozorište dužno da postavlja drame domaćih pisaca, ali je problem što nema kvalitetnih drama.
"Kada budemo imali dobre drame one će se i igrati. Pisci šalju tekstove i mi ćemo uskoro po uzoru na druga pozorišta, organizovati čitanje pristiglih drama s publikom kako bi i ona dala svoje mišljenje. Pisaca ima, ali je upitan kvalitet napisanih drama. S druge strane, imamo problem što se naše predstave ne igraju u drugim gradovima, jer nas ne zovu. Više ne treba skrivati priču o animozitetu između Sarajeva i Tuzle. Svaka naša predstava koja je uspjela i dobila nagrade nikad nije pozvana u Sarajevo da bude odigrana", kaže Ćatić.
Jedan od najuspješnijih bh. dramskih pisaca i profesor na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu Almir Imširević, kaže da bi tetari trebalo da budu otvoreniji prema piscima i da je neophodna bolja komunikacija između njih.
"Broj pisaca se ne mjeri po broju stanovnika. Ni Poljska ni Francuska nisu zadovoljne brojem dramskih pisaca. Pitanje je koliko dobrih tekstova dobijamo, a ne pisaca. Mislim da bi kod nas pisci trebalo da malo više čitaju. Problem je što nemamo konkurse za drame. Imamo konkurs za radio-dramu i tu uvijek pristigne veliki broj tekstova. Potrebno je pisce motivisati da rade", kaže Imširović.
U Banjaluci dovoljno domaćeg teksta: Prema riječima Ljubiše Savanovića, umjetničkog direktora Narodnog pozorišta RS, djela po tekstovima domaćih autora u ovoj pozorišnoj kući su dovoljno zastupljena.
"Kao narodno i nacionalno pozorište imamo obavezu da igramo prema djelima domaćih autora i na taj način promovišemo domaće pisce i našu kulturnu baštinu. Na našem repertoaru u proteklim sezonama bila su djela dva najveća krajiška pisca: Petra Kočića i Branka Ćopića. Pored njih, na repertoaru smo imali i predstave po tekstovima dokazanih domaćika klasika, Branislava Nušića, Jovana - Sterije Popovića, Velimira Stojanovića, Dušana Kovačevića... Prema tekstovima ovih i drugih domaćih pisaca se jednostavno mora igrati, jer predstavljaju sam vrh domaćeg dramskog stvaralaštva, ono po čemu smo prepoznatljivi, posebni i jedinstveni", navodi Savanović.
Međutim, Savanović ističe, da ovom pozorištu nedostaju kvalitetni tekstovi domaćih mladih dramaturga.
"Nažalost, nema mnogo mladih autora koji nam nude kvalitetne tekstove. Većina tekstova koje dobijamo nema neki poseban kvalitet. Jedan od ciljeva naše kuće jeste ulaganje u mlade pisce, ali smo tu vrlo selektivni i strogi", ističe Savanović.
Prema njegovim riječima jedan od tekstova koji je obilježio proteklu sezonu i po kojem je napravljena odlična predstava na Velikoj sceni NP RS je tekst "Balon od kamena - moja sjećanja", mlade spisateljice Radmile Smiljanić koja je ujedno i dramaturg u Narodnom pozorištu RS.
"Pored njenog teksta, izdvojio bih i tekst 'Šalter' Marija Ćuluma, njenog kolege sa klase. Takođe, osim praizvedbe predstave 'Balon od kamena - moja sjećanja' i predstava 'Zvijezda je rođena' je rađena po tekstu dvojice pisaca, Branislava Pipovića i Miloša Paunovića i taj tekst je imao praizvedbu na našoj sceni", navodi Savanović.
A da bi mladi reditelji uopšte mogli da rade svoje predstave, dodaje Savanović, moraju proći i određeno iskustvo.
"Narodno pozorište RS ne može biti poligon na kojem se mladi reditelji uče da rade. Rijetki su oni koji mogu da rade svoje prve predstave u nacionalnoj kući. Takvi moraju da imaju veoma dobru ideju i da je dobro prezentuju. Međutim, sigurno je da ćemo naći prostora za mlade u saradnji s Udruženjem dramskih umjetnika RS i Gradskim pozorištem 'Jazavac'. Pozitivan imidž koji naša kuća ima napravili smo ulaganjem u mlade glumce, reditelje, dramaturge, kostimografe, scenografe... Nema razloga da tim putem ne nastavimo i u budućnosti", ističe Savanović.
Planovi koji obećavaju: Iz Narodnog pozorišta RS najavljuju da će i u godini koja je pred nama imati veoma ambiciozan i hrabro koncipiran repertoar, naročito kada su u pitanju djela domaćih autora. Naime, ovo pozorište planira tri praizvedbe što, prema Savanovićevim riječima, sigurno predstavlja kuriozitet kada se gledaju pozorišta u regionu.
"Nakon premijere predstave 'Ženidba i udadba', Jovana - Sterije Popovića u režiji Đurđe Tešić, očekuju nas predstava rađena po romanu Vladimira Kecmanovića 'Top je bio vreo', čiju dramatizaciju i režiju potpisuje Boban Skerlić. Nakon toga, radićemo novi tekst Radmile Smiljanić 'Bunar' koji će režirati Egon Savin, trenutno sigurno najpotentniji i najtraženiji srbijanski reditelj. I na kraju godine, tekst na kojem radi Nebojša Bradić, a koji nastaje po romanu Meše Selimovića 'Sjećanja'. Trenutno smo u pregovorima s Larijem Zapijom i blizu smo dogovora da on režira ovaj tekst. Naime, iduće godine se navršava 100 godina od Selimovićevog rođenja i mi ćemo probati da se na ovaj način odužimo ovom velikom piscu", navodi Savanović.
Prema riječima Predraga Bjeloševića, direktora Dječijeg pozorišta RS, ova pozorišna kuća najviše pažnje poklanja dobrom tekstu po kojem će biti izvedena predstava, dok im je manje bitno ko su potpisnici tih redova. Navodi da se lutkarska dramaturgija razlikuje u odnosu na tekstove za dramsku scenu.
"Mi smo prije svega lutkarsko pozorište koje preferira lutkarsku umjetnost, a eventualno jednom godišnje pravimo predstavu dramskog tipa za djecu. Tada gledamo da to bude uistinu izvanredan tekst i za ansambl i za predstavu", navodi Bjelošević.
Ističe da su vrata ove pozorišne kuće uvijek otvorena za dobar tekst, bez obzira na to da li ga je napisao mladi ili nešto stariji autor.
"Ne bih nikoga preferirao, ni mladog ni starog autora, samo preferiram dobar tekst. Ako neko mlad napiše dobar tekst on će sigurno biti izveden u Dječijem pozorištu RS. Ali on treba da dostavi taj tekst, da ga ponudi da se da na čitanje", navodi Bjelošević, dodajući da danas postoji i dosta amaterskih i omladinskih pozorišta, gdje se pruža prilika da se izvedu tekstovi mladih autora.
"Ako tekst nije nigdje izveden, teško da će ući u profesionalno pozorište, ako to stvarno nije nešto ekstra" poručuje Bjelošević.
Nesaradnja između Federacije i RS: Dodaje da trenutno kod nas ne poznaje neke pisce dramaturge koji bi bili toliko znajčajni, osim povremenih izleta, i to se odnosi na neku srednju generaciju, a ne mlađu.
"Ovdje, pogotovo u RS, nismo imali dramaturge, jer nije bilo akademije, tako da su se uglavnom pojavljivali pisci koji su nudili neke svoje dramske tekstove. Međutim, u Banjaluci unazad nekoliko godina postoji smijer dramaturgija i mladi dramaturzi, logično, polako kucaju na vrata. Skoro sam od jednog mladog dramaturga dobio tekst koji je na čitanju", navodi Bjelošević dodajući da bi mladi dramaturzi trebalo da uče od njihovih starijih kolega, te da uvijek moraju biti u toku šta je u trendu na evopskoj sceni.
Međutim, ističe Bjelošević, najveći problem predstavlja nesaradnja između Federacije i RS.
"Nažalost, kada su u pitanju razmjene tekstova između pozorišta u RS i FBiH, takve saradnje gotovo da i nema. A što je nema, to bi opet trebalo nekog drugog pitati. To su ozbiljna pitanja", navodi Bjelošević.
I iz Gradskog pozorišta "Jazavac", kojeg su 2006. godine osnovali mladi banjalučki glumci Mario Lukajić, Dragana Marić i Dejan Zorić, navode da su predstave koje se izvode u ovoj pozorišnoj kući uglavnom rađene po tekstovima stranih savremenih autora.
Iako je s banjalučke Akademije umjetnosti već izašla jedna generacija mladih dramaturga, Mario Lukajić, glumac i predsjednik GP "Jazavac", kaže da se ovoj pozorišnoj kući nije javio još nijedan od njih kako bi predložio svoje tekstove.
"Mi smo s ovim dramaturzima, još dok su bili studenti, imali jednu drugu vrstu saradnje, a to je dramatizacija tekstova. Neki od njih, koji su završili akademiju, dramatizovali su nam dva teksta za predstave 'Gavrilo' i 'Tajni dnevnik Adrijana Mola'. Međutim, da li zbog toga što se niko od njih nije osjetio sigurnim u svoj tekst, ili zbog nekog dugog razloga, još niko od ovih mladih dramaturga nam nije predlagao svoj tekst", navodi Lukajić, dodajući da je unazad desetak godina na pozorišnoj sceni bilo svega nekoliko dobrih tekstova domaćih savremenih autora.
Ipak, ističe, najpozitivnija stvar je da je domaća dramturgija koliko-toliko krenula i da mladi sada i kod nas imaju mogućnost da se obrazuju u tom pravcu.
Cijena autorskih prava
Predrag Bjelošević, direktor Dječijeg pozorišta RS, navodi da je cijena autorskih prava veoma varljiva, te da za dobar tekst može iznositi i do 10.000 evra.
"Za mlade autore cijena se kreće oko 2.000 ili 3.000 KM, a zavisno od kvaliteta teksta može biti i veća. To je vrlo rastegljiv pojam. Ako je jedan pisac izvanredan i ako mi u kući želimo njegov tekst, ako nam je stalo i znamo da poslije tog teksta imamo dobru prodaju predstava, mislim da nije skupo ni 10.000 evra. To je, znači, stvar politike kuće i procjene vrijednosti onoga što nam je ponuđeno", objašnjava Bjelošević.