SARAJEVO - Leon Lučev, hrvatski glumac koji igra jednu od glavnih uloga u filmu Jasmile Žbanić "Na putu", kaže da je lik Amara, čovjeka koji traži spas u radikalnoj opciji islama, u vehabizmu, selafijskom pokretu, bio veliki izazov za njega, te da je mnogo radio kako bi na pravi način ljudima predstavio tog čovjeka.
Lučevu je ovo drugi put da igra u filmu Jasmile Žbanić nakon uloge kriminalca u "Grbavici", filmu koji je 2006. na Berlinaleu dobio nagradu "Zlatni medvjed".
"Sve moje uloge u filmu bile su specifične. Igrao sam kriminalca, a nisam kriminalac, igrao sam svećenika, a nisam ni svećenik. Tako je i s ovom mojom posljednjom ulogom u Jasmilinom filmu. Pripreme su mi bile zanimljive jer su se odvijale u različitim sverama, nivoima. Učio sam se moliti, klanjati. Čim bih čuo mujezina, ja bih automatski pao na koljena. Jednostavno sam se prije snimanja želio spremiti, želio sam upiti što više informacija o liku koji ću tumačiti. Htio sam znati ko je taj čovjek, šta on radi i čime se bavi", objašnjava Leon Lučev u intervjuu za "Nezavisne novine".
NN: Koliko je bilo teško za nekoliko mjeseci sve to savladati, otkriti lik Amara, proniknuti u njegov um i srce i na pravi način ga predstaviti ljubiteljima filma jer on nema nikakve sličnosti s Vama niti okruženjem u kojem živite?
LUČEV: Ima. Lik Amara je umnogome sličan meni. I sam sam prošao rat i unutar mene ima destruktivnih faza, čak sam jedno vrijeme imao potrebu za religijom. Teško se čovjeku suočiti sam sa sobom, s njegovim unutarnjim ranama. Evo, recimo, dok nisam počeo raditi ovaj film, nisam znao da u sebi imam ogroman strah od zarobljavanja. Čudan je ljudski organizam, kao da ima neke stepenice kroz koje pušta informacije i tačno zna kada si za koju spreman. Učeći ovaj lik mnogo toga sam shvatio i pronašao u sebi.
NN: Kada Vam je Jasmila ponudila da ponovo radite s njom i kada Vam je rekla o kakvoj ulozi je ovaj put riječ, kako ste reagirali? Da li ste u nekom trenutku razmišljali o tome da li ćete moći na pravi način donijeti taj lik?
LUČEV: S Jasmilom uvijek imam tu dilemu. Uvijek se pitam da li ću to moći jer znam da ona ide do kraja i da nema cile-mile, napola. Razmišljao sam hoću li ponovo moći to ludilo proći, ali, s druge strane, znam da je to najpoštenije i onda sam rekao: "Haj'mo poginuti, pa da vidimo šta će biti". Jasmila, osim što mnogo traži, ona toliko i daje. Nakon tri mjeseca iscrpljujućeg snimanja mogao sam snimati još pet mjeseci. Fizički jesam bio na ivici snaga, ali iznutra, emotivno, bio sam tek na početku.
NN: U javnosti je bilo mnogo polemika o scenariju filma "Na putu". Mnogo se pisalo o tome da je to pravi film o vehabijama. Interesantna je činjenica da je u vrijeme kada treba da krene prikazivanje ovog filma aktuelna i priča o akciji "Svjetlost". Kako gledate na ovu situaciju i da li ste prihvatanjem uloge razmišljali o tome da igrate ulogu koja baš i nije popularna?
LUČEV: Čuo sam za cijelu akciju, naravno. Igram uvijek kontroverzne likove. Igrao sam i ulogu Srbina koji je na granici ludila. Liku dajem dušu. Mene samo duša zanima. Svako ima dušu. Ako krećem sa stavom, idejom, onda ću igrati stav ili ideju nekoga. To ne mogu igrati, mogu igrati čovjeka, ući unutra i iz tog čovjeka raditi. Kako će ga ljudi doživljavati, to nije moja stvar, to je stvar publike. Privatno mogu reći da poštujem odluku nekog čovjeka da ode u taj red, ali to nije red u koji bih ja mogao otići. Moj stav je samo da ljubav nema granica i da se ne može ograničiti, te da je posljedica ljubavi tolerancija i razumijevanje. To je moj stav i moj put, ali na tom putu kao glumac mogu uzeti sve ostale aspekte, ne smijem osuđivati jer, ako osuđujem, ne mogu donijeti taj lik na scenu. Moram se otvoriti da bih uspio kao glumac.
NN: Koji po redu Vam je ovo film s kojim idete na "Berlinale"?
LUČEV: Peti put sam na "Berlinaleu". Prvi put sam bio sa jednom predstavom nezavisnog kazališta, a prvi film koji se pojavio na "Berlinaleu", a u kojem sam igrao je Brešanov "Svjedok". Tada je to bila veoma ozbiljna tema o kojoj se malo govorilo u Hrvatskoj. Berlin je za mene najljepši grad, čudesan je i zaista sam sretan što su četiri filma u kojima sam igrao pozvana na festival.
NN: Nakon svjetske premijere filma u Berlinu 18. februara, "Na putu" će 25. februara imati bh. premijeru u Sarajevu, a 27. februara u Zagrebu. Postoji li trema, razmišljate li o tome kako će publika reagirati?
LUČEV: Trema postoji, ali nemamo vremena za to. Veliki posao je pred nama, posebno pred producentom i distributerom filma. Odlučili smo da s ovim filmom idemo i u manja mjesta po Hrvatskoj, posebno u ona koja nemaju kino-dvorane. Želim da ovaj film vidi što više ljudi. Mislim da je energija u ovom filmu pozitivna i vjerujem da ćemo je uspjeti prenijeti publici s platna.