Slikar iz italijanskog grada Trenta Luiđi Penasa, koji se Prijedorčanima ovaj mjesec predstavlja izložbom "Pogledi" u "Galeriji '96", nije nepoznat ovdašnjoj publici, jer je izložbom njegovih slika pod nazivom "Don Kihot" 2001. godine zvanično otvoren taj umjetnički izložbeni prostor.
I upravo je Umjetnički studio "Andrameda" u Trentu, koji Penasa vodi i gdje organizuje likovne radionice, velikim dijelom zaslužan za otvaranje "Galerije '96" u Prijedoru.
U intervjuu Penasa govori o svom umjetničkom izrazu, saradnji sa prijedorskim umjetnicima i podršci mladim umjetnicima u Prijedoru i u njegovom rodnom gradu.
NN: Od kada se bavite slikarstvom? Kojem pravcu pripadaju Vaši radovi i tehnike kojima crtate?
PENASA: Oduvijek slikam pokušavajući da ovom umjetničkom formom konkretizujem osjećanja i predstave koje mi svakodnevni život utiskuje pretvarajući ih u slike. Moj slikarski način stvaranja doveo me do odbacivanja, ukoliko je moguće, bilo kakvih formi usmjeravanja moje kreativnosti. Moja želja da na nezavisan način eksperimentišem slikarskim tehnikama uslovljena je neprekidnim traženjem sinteze mojih slikarskih sposobnosti i moje potrebe za komunikacijom. Moje slikarstvo pripada pravcu zvanom mova figuracija, i ono je, u stvari, pokušaj da se ide preko puke figuralne reprodukcije tražeći neku vrstu duše slikanog objekta. Oduvijek slikam usamljenost čovjeka utonulog u haos svakodnevice. U tome mi je najbolji saučesnik upravo boja, jer ona podstiče na buđenje. Boja je ironija, ali i nada.
NN: Gdje ste do sada izlagali i koju izložbu ocjenjujete najuspješnijom?
PENASA: Osim u prijedorskoj "Galeriji '96", do sada sam izlagao u velikom broju galerija u Italiji i inostranstvu. Svaka moja samostalna izložba proizvod je jednog jasno definisanog stvaralačkog itinerera. Trudim se da nikada ne izlažem iste radove. Svaka izložba za mene je bitan trenutak suočavanja sa različitim shvatanjima i razmišljanjima posjetilaca. Samo zahvaljujući tome uspijevam da razumijem da li moj rad služi nečemu ili ne.
NN: Prijedorskoj publici predstavljate se izložbom pod nazivom "Pogledi" i na slikama su jasno vidljiva lica ljudi pogleda uprtih u prostor između nečega što jesmo i što bismo željeli da budemo. Da li ste stekli utisak da su Prijedorčani razumjeli ideju koja Vas je vodila?
PENASA: Iskustvo koje sam stekao posjetivši Prijedor za mene je sigurno jedno bogatstvo koje će mi, bez sumnje, pomoći u mom daljem stvaranju. Prijedorska publika nikako ne spada u kategoriju mondenskih posjetilaca kulturnih salona, kakav je, nažalost, slučaj kod nas. Ovdje su mi posjetioci postavljali direktna pitanja u vezi s mojim umjetničkim stvaranjem, i to mi je veoma drago. Stekao sam takođe utisak da su se pogledi prijedorske publike prepoznali u pogledima na mojim radovima, pogledima ispunjenim očekivanjima.
NN: Koliko poznajete ovdašnju likovnu scenu, prije svega Prijedor kao jedinstven fenomen, jer kao što znate, Prijedor slovi za grad slikara?
PENASA: Ispričana mi je duga tradicija slikarskih škola u Prijedoru, odnosno slikara i čitavih slikarskih porodica koji oživljavaju tu tradiciju. Posjetio sam i lokalni muzej, gdje sam se uvjerio u to koliko je različitih umjetnika živjelo ili i dalje živi u Prijedoru. Meni je to, međutim, sve shvatljivo, jer znam da na svakoj teritoriji sa tako kompleksnom istorijom mora postojati i određeni broj umjetnika koji sebi postavljaju za zadatak da je interpretiraju.
NN: Saradnja Prijedora i Trenta stalno se proširuje. Ovdje ste izlagali kada je otvorena "Galerija '96". Ima li od tada promjena nabolje kada je u pitanju i grad uopšte i umjetnički izraz koji ovdašnji umjetnici grade?
PENASA: Godine 2001. smo, povodom otvaranja galerije, pripremili izložbu posvećenu sanjalačkom i utopističkom duhu Don Kihota, nazirući neki sličan duh i kod građana Prijedora. Danas, uvjerivši se u entuzijazam mladih tokom održane likovne radionice i upoznavši bolje likovno udruženje "Tačka", te njihove brojne inicijative i projekte za budućnost, vezane za lokalnu teritoriju, mogu samo da kažem da ćemo obnoviti saradnju između dvije naše realnosti i podići je na najviši mogući nivo.
NN: Organizujete u studiju "Andrameda" likovne radionice. Ima li sličnosti kada su u pitanju talentovani mladi umjetnici u Prijedoru i u Trentu?
PENASA: Što se tiče sličnosti i razlika između mladih u Prijedoru koji su pohađali moju radionicu i onih u Trentu vidim sličnu potrebu za korištenjem različitih umjetničkih izraza. Kod mladih u Prijedoru primijetio sam mnogo veću potrebu za komunikacijom i saopštavanjem sopstvenih iskustava.
NN: Koliko izložbenih prostora ima u Trentu i da li se prijedorska galerija može naći u rangu nekog od tih prostora?
PENASA: Trento, koji ima otprilike isti broj stanovnika kao i opština Prijedor, ima oko desetak privatnih i jednu gradsku galeriju. U neposrednoj blizini Trenta nalaze se i neki od najvećih muzeja moderne umjetnosti koji su izgrađeni prije nekoliko godina kao što su "Mart" u Roveretu i "Museion" u Bolzanu. Ovaj veliki broj izložbenih prostora ne daje velike mogućnosti lokalnim umjetnicima i to zbog čisto komercijalnog karaktera ovih institucija. Veoma cijenim činjenicu što je prijedorska galerija viđena kao mjesto okupljanja otvoreno cijelom gradu. Ubuduće bi jedino trebalo, kada je prijedorska galerija u pitanju, dati još više prostora mladim umjetnicima, oslobođenim akademskih stega i klasičnih umjetničkih izraza. Slobodnom stvaralaštvu mladih uvijek treba dati više prostora, jer oni znaju šta žele i to rade dobro.
NN: Kakvu izložbu trenutno pripremate, odnosno na čemu sada radite?
PENASA: Da bi bio umjetnik, čovjek prije svega treba da bude hodajuća arhiva priča, slika i iskustava. Svaka slika u nama izaziva emocije, kako pozitivne tako i negativne, slika nekog poznatog umjetnika ili svakodnevni prizori s ulice. U trenutku stvaranja te se slike vraćaju u našu svijest i pomažu nam. Ne treba postojati neka posebno naznačena granica između trenutka stvaranja i bilo kog drugog momenta čovjekovog života.