Juki Kudo, glumica i rediteljka iz Kamakure, u Japanu, zahvaljujući neobičnom vidu teatra kojim se bavi skreće pažnju pozorišne publike na kojem god festivalu da se pojavi, a na Međunarodnom festivalu pozorišta za djecu u Banjaluci bila je apsolutna atrakcija.
Na tom festivalu, koji je trajao od 6. do 10. oktobra, pripalo joj je i specijalno priznanje za razvoj mikrolutkarskog pozorišta, a tajna njenog pozorišnog ostvarenja leži u trajanju od tri minute i u tom vremenu njen komad može da gleda samo jedan gledalac.
Prisnost izvođača i gledaoca: "Riječ je o posebnoj predstavi, jer je kontakt gledaoca i izvođača jedan na jedan. Na taj način pokušavam usmjeriti pokrete prema svakom gledaocu, odnosno da svako ima doživljaj za sebe. Mislim da je taj momenat neposredne prisnosti izvođača i gledaoca veoma bitan i zbog toga ovakav vid teatra i jeste atraktivan", kazala je ova zanimljiva umjetnica.
Pojasnila je da se to u Japanu zove "koljeno teatar", dok je kod nas to pozorište za jednog.
Juki je otkrila da se u lutkarstvo zaljubila veoma davno, kao i da je odmah ušla u priču s glumom i lutkama. Neki od njenih prvih koraka pred širim auditorijumom bili su u srednjoj školi.
Nije joj prvi put da se našla na našim prostorima, s obzirom na to da je prošle godine bila gost Međunarodnog festivala za djecu u Subotici, gdje je takođe dobila specijalno priznanje.
"Mislim da su me ljudi iz Dječijeg pozorišta RS zapazili u Srbiji, gdje sam takođe bila gost na festivalu, i tako sam dobila poziv i od njih. Drago mi je da sam imala priliku da se upoznam i s pozorišnim stvaralaštvom u Banjaluci", rekla je ona.
Neobične predstave: Svestrana umjetnica je i vlasnica putujućeg lutkarskog teatra pod nazivom "Yuki puppet works", a kroz fotografije koje je ponijela sa sobom pokušala je da pojasni kojim se oblicima teatra još bavi.
Istakla je da postoji predstava čija je okosnica tradicionalni japanski instrument, čijom se muzikom, kako ona pojašnjava, pričaju najljepše priče.
"Mislim da su predstave koje pravimo u našem pozorištu neobične i zanimljive. Postoji i jedna vrsta koja se zove indonežanski teatar sjenki. Jedne godine smo u Tokiju organizovali predstavu koja je trajala osam časova, odnosno cijelu noć, s teatrom sjenki. Isto smo uradili i u Indoneziji.
I ljudi to super prihvataju jer žele da vide i iskuse nešto novo kada je pozorišni život u pitanju", smatra Juki.
Zapadno i istočno lutkarstvo: Iskreno je priznala da joj je DP RS veoma privlačan teatar, s obzirom na to da se pozorišni radnici ove kuće ne bave samo lutkarstvom, već na originalan način dočaravaju i druge pozorišne izraze namijenjene najmlađima.
Juki smatra da postoji jasna razlika između zapadnog i istočnog lutkarstva i dodaje da je u istočnom zemljama priča vrlo važna.
"Lutka i tok priče rade jedno za drugo, dok je lutkarstvo u zapadnim zemljama više bazirano na slici, ponekad nema teksta uopšte", uporedila je ova umjetnica dva lutkarska pozorišna svijeta.
Ne krije da i u Japanu finansijska situacija kada je pozorište u pitanju nije sjajna.
"Recimo, ja za put u BiH uopšte nisam dobila finansijksu pomoć i tu se stvara veliki problem jer je putovanje skupo. No, radila sam nekoliko poslova kako bih zaradila novac i uspjela isfinansirati svoj dolazak", ispričala je.
Nije lako baviti se pozorištem: Dodala je da je situacija ista i s velikim lutkarskim profesionalnim pozorištima, jer ni oni ne dobijaju dovoljno novca od nadležnih institucija.
Smatra da u uslovima kada morate da radite mnoštvo poslova, kako biste samo isfinansirali odlazak na neki festival nije lako baviti se pozorištem.
"Ali, lutkarstvo je moja ljubav i zabava. Mislim da ću u budućnosti ja, ali i umjetnici poput mene morati više da se promovišemo putem interneta i kroz medije", zaključila je Kudo.