Čini se da se pozorište uvek trudi da ponudi moguće odgovore na sve društvene krize, koje se ciklično ponavljaju, kao i univerzalna duhovna previranja svakog od nas. Tako je bilo i ovoga puta na Festivalu glumca "Zaplet" u organizaciji Gradskog pozorišta "Jazavac", koji je predstavio ansambl predstave, kamerna izvođenja, monospektakle.
Festival je mnogobrojnoj publici, koja je svako veče do poslednjeg mesta punila salu, ponudio uzbudljive razgovore sa glumcima: Brankom Katić, Andrijom Milošević i Slavkom Štimcem, koji su govorili ne samo o pozorištu, svojim ulogama, već i o njihovim ličnim životnim pričama.
Ali krenimo od prvog dana kada je na otvaranju festivala prikazana urnebesna komedija "Kroz život sa Veljom" u režiji Slobodana Perišića i u izvođenju Velimira Blanića. Postavljena u formi kabarea, ovo je na prvi pogled lagana muzička komedija, nostalgično sećanje na život u nekadašnjoj Jugoslaviji i to osamdesetih godina prošlog veka.
Upečatljivim transformacijama Veljo priča i igra o strogom vaspitanju njegovih roditelja, prvim ljubavima, pevajući Olivera Mandića, "Nove fosile". Ovaj svojevrsni pozorišni hibrid pokazao je sve talente glumca plesača, odličnog pevača, ali prvenstveno zabavljača, koji je maestralno odigrao Velju pomalo smešnog i tragičnog junaka.
Drugog dana izvedena je prva predstava u takmičarskoj selekciji "Naš razred" Tadeuša Slobođaneka, u režiji Tatjane Mandić Rigonat, a u izvođenju Narodnog pozorišta iz Beograda. "Naš razred, istorija u XIV časova" prati sudbinu desetoro drugarica i drugova, Poljaka i Jevreja kroz decenije dvadesetog i dvadeset i prvog veka. Ova drama fikcija inspirisana je konkretnim događajem - zločinom istrebljenja Jevreja u mestu Jedvabne 1941. godine koji su počinili Poljaci. Evolucija zla, patnje, stradanja, destrukcije nemorala, nasilja, silovanja osnovni je tematski krug ove predstave. Sa jedne strane ona prikazuje dokle je čovek spreman da gazi sve ispred sebe radi političkog položaja, svog nagonskog instinkta za preživljavanjem, a sa druge, koliko je ipak moguće da sačuva trunku dobrote i ljudskosti.
Još snažnija poruka ove predstave je da i dželat postaje žrtva bivajući kažnjen od onih koje je tako brutalno ponižavao i maltretirao.
Ansambl mladih glumaca koji čine: Nina Nešković, Suzana Lukić, Jelena Blagojević, Vučić Perović, Nedim Nezirović, Petar Strugar, Danilo Lončarević, Dragan Sekulić, Dušan Matejić i Jovana Jovanović ujednačeno, bez zadrške u prikazivanju, direktno obraćajući se publici, odigrao je hrabro na sceni sve strahote koje zlo i pohlepa nose sa sobom u vidu ubijanja, silovanja i zlostavljanja.
Autorski projekat Sanje Milardović iz pozorišta "Egzit" iz Zagreba "Mala čuda" su monodrama koja prati priču o ženi, nazovimo je Ana, koja je izgubila blisku osobu. Nakon traume Ana pokušava da se vrati sebi, razreši konflikte sa majkom, partnerom, šefom uz pomoć psihoterapije. Ana je opčinjena knjigama o samopomoći koje su danas "instant lek" za probleme.
U ovom pozorištu jednog izvođača prepliće se realna svakodnevica jedne Ane, ali i želje i težnje Florens da uredi život po svojom meri i bude konačno srećna - radi posao koji voli, bude sa nekim ko ume da voli onako zrelo.
Predstava "Gubitnik", nastala prema delima Tomasa Bernharda i Aleksandra Sergejeviča Puškina, u režiji i dramatizaciji Nataše Radulović, metafora je bolesne ljubomore koja proizlazi iz divljenja Salijerija prema Mocartovom talentu.
Ovaj fenomen inspirisao je rediteljku da uz puno simbola: malog klavira, konopca za preskakanje, improvizovanog mrtvačkog sanduka prikaže život vrhunskih pijanista koji su ceo život posvetili vežbanju, nastupima i muzici.
U bolesnoj ambiciji oni se "opraštaju" od iskrenog prijateljstva, ljubavi, malih zadovoljstava. Oni žele da dosegnu genijalnost velikih umetnika i postanu zvezde svetskih muzičkih scena. Ali njihova tragedija nastaje onog trenutka kada shvate da je nemoguće dostići savršenstvo, kao i da perfekcionizam donosi samo patnju i ništa drugo.
Predstava "Perzeide" Narodnog pozorišta iz Mostara rediteljke Karmen Obrdalj filmskim jezikom otvara pitanja nasilja u porodici i femicida. U njoj se obrađuju psihološki mehanizmi i samoobmane koji onemogućavaju žrtve da izađu iz začaranog kruga nasilja i napuste svog progonioca. Ovo je i nežna priča o ženskom prijateljstvu koje nastaje spontano u "tišini".
I na kraju "Zapleta" prikazan je autorski projekat glumice iz Subotice Minje Peković, koji je nastao prema istinitoj priči glumice, koja je i sama obolela od kancera.
Ova stendap komedija, muzička predstava (a nije mjuzikl), tragikomedija, bavi se borbom jedne žene sa rakom dojke. Naizgled, ona je puna optimizma, naivno prihvata sve probleme kao izazove, vedra je i pozitivna čak i kada ide na hemoterapiju. Sve se može rešiti pozitivnim mislima i afirmacijama. Međutim, poricanje i "guranje pod tepih" patnje je kratkog daha, te naša junakinja od vesele, skakutave devojčice postaje tužan klovn.
Ovogodišnja selekcija festivala "Zaplet" prikazala je najrazličitije pozorišne forme postdramskog pozorišta, muzičkog pozorišta, autorskih performansa, sa jednom jedinstvenom željom da sačuva dostojanstvo teatra kao nemilosrdnog kritičara rata, nasilja, površnosti popularne psihologije.
Festival u "Jazavcu" jeste festival glumca, ali i publike, koja je svaku predstavu dočekala na nogama, dobronamerno pljeskajući iz sve snage. Koliko god nas vrednosti vrtoglavog kapitalizma odvajaju od pozorišta, toliko nas i teraju da se njemu vratimo kao begu od svega ružnog i besmislenog. Bravo za "Zaplet".