Gradsko pozorište iz Mrkonjić Grada je za dvije godine postojanja osvojilo preko 20 različitih nagrada i priznanja, a učestvovalo je na više od 10 festivala.
Glumci iz Mrkonjić Grada pokazali su svoje umijeće na "Majskim igrama" u Bečeju, na "Fedri", na festivalu u Gradišci, "Komedija festu" u Zvorniku...
Pozorište broji 42 člana starosne dobi od šest do 30 godina i radi u tri grupe. Od aprila 2008. do februara 2009. godine radili su u pozorišnoj grupi "Teatar alter ego" i bili u sklopu Kulturnog centra "Petar Kočić", a od 2009. su osnovani kao posebno udruženje građana. Udruženje pomaže i socijalno ugroženim kategorijama kroz organizovanje humanitarnih akcija. Osim toga, doprinosi socijalizaciji mladih i popularizaciji pozorišne umjetnosti.
Umjetnički rukovodilac pozorišta, profesorica srpskog jezika Dubravka Nikolić kaže da je zajedno sa svojim bivšim učenicima došla na ideju da osnuje pozorišnu trupu.
"Ideja za gradsko pozorište je potekla iz Dramske sekcije Gimnazije. Moji bivši učenici su imali volju da počnemo s radom, htjeli su da se oprobaju na pozorišnim daskama, a kada je pozorišna sala otvorena u Mrkonjić Gradu stekli smo uslove za rad. U aprilu su se skupili tadašnji i bivši članovi Dramske sekcije Gimnazije, ušli su u salu i počeli raditi svoju prvu predstavu. U julu iste godine smo imali prvu premijeru sa predstavom "Jesi li to došao da me vidiš". Početnički entuzijazam je držao kompletnu ekipu i znali smo nekad i po deset sati provoditi u sali. Valjda je to bilo i nostalgično neko vrijeme. Krenuli su sa takvim entuzijazmom, voljom dječačkom. Mi kažemo, ko jednom stane na daske ne silazi sa njih, samo još dovede svog prijatelja da se okuša i to je snaga pozorišta", priča Nikolićeva.
Napominje da su u početku samo imali prostor, imali su scenu koju je trebalo održavati i na kojoj je trebalo učiti. Ušli su u projekat onako laički, nisu znali ni kako pomjeriti reflektor, ni kako napraviti svjetlo i u tim momentima im je saradnja sa banjalučkim Narodnim pozorištem RS mnogo pomogla.
Ipak, uprkos svemu tome svojom prvom predstavom u oktobru 2008. godine od mogućih osam nagrada na Festivalu amatera RS osvojili su šest nagrada i bili su iznenađeni i ponosni.
"Nakon toga smo dobili od Ministarstva prosvjete i kulture RS podršku za rad na monodrami 'Milutin' i s njom osvajamo nagradu publike na festivalu FAMA BiH. Postajemo član Asocijacije pozorišnih grupa RS, sa kojima imamo izuzetnu saradnju. U martu prošle godine dobijamo da budemo organizatori Festivala dječjeg dramskog stvaralaštva RS", kaže Nikolićeva.
Nikolićeva kaže da je pozorišne predstave s djecom najljepše i najteže raditi.
"S najmlađima je najljepše i najteže raditi, možda zvuči malo paradoksalno. S njima se mora raditi kroz igru. Počinjemo od igre, želim da uživaju u pozorištu i rastu uz pozorište. Pozorište je zaraza, rad s njima je lijep jer na neki pedagoški način ih usmjeravamo", govori vođa mrkonjićkih glumaca.
Dječak Ognjen Čulić ostavlja utiske na sve one koji gledaju predstave u kojima igra.
"Osvojio sam dosta nagrada, dobio sam nagradu za najboljeg glumca na dječjem festivalu koji se kod nas održava. Ponosan sam na ovo što radim, na našu profesoricu koja se toliko trudi, ali i moje drugare", priča Ognjen.
Inače, Mrkonjićani imaju dobre uslove za rad, ali je njihov osnovni nedostatak što najstariji glumci imaju po 25 godina. Nemaju starijih glumaca, a potrebni su im.