Bosna počiva na ravnoteži sila i bogatstvu raznovrsnosti i zbog toga je vječita inspiracija umjetnicima iz raznih dijelova svijeta, kaže u intervjuu za "Nezavisne" Mersad Berber, jedan od najpoznatijih evropskih i svjetskih slikata bh. porijekla.
"Mimar Sinan kad je gradio mostarsku ćupriju, koja je u ratu srušena, pa nanova izgrađena, u most nije ugradio niti jedan čavao i ovaj most je dokaz da je u Bosni bit svega ravnoteža", kaže Berber.
NN: Što Vas je inspiriralo da uradite grafičke slike kako biste vizualno oplemenili poemu Abdulaha Sidrana "Dobročinitelj"?
BERBER: Inspiriralo me nešto što se zove živa priroda. Borhes je jednom rekao: "Nijedna velika mašta umjetnika ne može zamijeniti živu prirodu realnosti života." Inače, u modernoj umjetnosti, kada je riječ o figuralnom aspektu, sve više do izražaja dolazi ta realna komponenta, naravno zahvaljujući novim istraživanjima u umjetnosti. Trenutno radim na najnovijoj tehnologiji, novoj elektronskoj tehnici koja inaugurira sve ono što se zove moderna evropska grafika. Dakle, uglavnom taj moj bekgraund je povijesni, patricijski, bogatog dekora. Ovo što ste imali priliku vidjeti, grafike koje sam uradio za Sidranovu poemu, su reducirana selekcija, a čitav taj materijal grafika kojih je desetak načinjenih na ovu poemu bit će prikazan uskoro. Kroz tih desetak crteža napravio sam čitav opus oko Adil-bega Zulfikarpašića, jer je njemu i posvećena poema. Sidran me inspirirao svojom poetikom, počevši od "Sarajevskog tabuta" do "Morija", jer on u tim svojim pjesmama govori precizno, portretira. Portrete koje Sidran radi kroz svoje poeme su trajno naslijeđe Bosni.
NN: Pomenuli ste veliku izložbu koju planirate postaviti u Barceloni. Možete li reći nešto više o tome?
BERBER: Da, u Barceloni ću imati veliku retrospektivnu izložbu u trećem mjesecu naredne godine.
NN: Čime je inspiriran taj Vaš ciklus koji ćete predstaviti u Španiji?
BERBER: To je sve što sam radio 40 godina, prije svega moje sarajevske i ljubljanske grafike, pa do stvari koje sam napravio u Zagrebu i Dubrovniku. Dakle, to su nekako tri ciklusa. Moj atelje je ostao u Sarajevu i tu je dosta toga. U ovu izložbu bit će inkorporiran, ako uspijem do tada završiti, i jedan moj ciklus o jednom derviškom tarikatu oko Srebrenika, te o jednom Mevlevijskom redu. To mi je želja ako stignem da ubacim u tu retrospektivnu izložbu koju ću imati u Barceloni. Ako bude sreće, ovu izložbu bi krajem naredne godine volio pokazati u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu. Tako da će u Barceloni, a zatim, nadam se u Sarajevu, biti prikazano oko 40 godina moga rada - u papiru, grafici, ulju, tapiseriji...
NN: Kao inspiraciju za Vaša djela u posljednje vrijeme načešće uzimate likove iz djela književnih klasika, kao i same književne klasike?
BERBER: I to je bio jedan od mojih ciklusa. Osamdesetih godina u Evropi je bio jedan pravac u postklasicizmu, "slikarstvo memorije". Tu su evropski slikari koristili povijesne citate velikih pisaca. Oni su ih inkorporirali u svoje vlastito djelo, kao jedan svojevrsni omaž, znak poštovanja. Strukturirali su neke prelijepe slike iz povijesti. To su bile ličnosti koje su, na neki način, obilježile historiju slikarstva. To je, inače, jedna forma koju mi slikari zovemo "omaž Rembrantu", ili Pikasu. To je vrlo moderna forma, poštovanje prema svojim kolegama iz prošlosti.
NN: U jednom intervjuu ste spomenuli da ste u nekim djelima koristili neke od likova iz knjiga Orhana Pamuka. Možete li reći koji lik i iz kojeg Pamukovog djela Vas je inspirirao?
BERBER: Nisam baš izravno koristio neki Pamukov lik, ali sam dosta toga čitao. Pamuk je vrlo interesantan, jer je počeo kao slikar. On je fascinantan kao mogućnost za ilustriranje, ali nisam do sada izravno koristio njegov lik i djelo. Radio sam ilustracije za "Generala mrtve vojske" Ismaila Kadarea, ali Orhana Pamuka još ne.
NN: Što trenutno radite?
BERBER: Trenutno radim jedan ciklus posvećen Zemaljskom muzeju BiH, moja fascinacija njime je velika. To je na neki način sinteza svega što bi se moglo nazvati moja memorija Bosne. Kada je počeo rat, često sam dolazio u Zemaljski muzej. Ovaj muzej je zapravo velika memorija bosanskog naroda, bosanske povijesti. Taj ciklus zovem "Arhiv". Zašto "Arhiv"? Na neki način tu je deponirano ogromno blago. Bosna je oduvijek imala sve one komponente koje povijest mora imati. Bio sam uvijek ponosan na Bosnu i uvijek sam smatrao da čovjek koji se bavi likovnim umjetnostima mora imati stupanj erudicije da može da govori o svim segmentima povijesti.
NN: Imenovani ste članom Akademije nauka i umjetnosti u Rusiji. Što to za Vas znači?
BERBER: Jesam. Dugo godina izlažem u Rusiji, predavao sam na Akademiji u Sankt Peterburgu. Naravno da sam ponosan što sam član njihove akademije.
NN: Kako danas vidite BiH i kulturna dešavanja u njoj?
BERBER: Smatram da je mnogo toga kod nas u Bosni posrnulo, ali vjerujem da će sve doći na svoje mjesto i mislim da bosanska umjetnost bilježi izvanredne rezultate.
Promovisana Sidranova poema "Dobročinitelj"
Poema "Dobročinitelj" Abdulaha Sidrana promovirana je u utorak navečer u Bošnjačkom institutu u Sarajevu. Ova poema posvećena je Adil-begu Zulfikarpašiću, vakifu Bošnjačkog instituta u BiH, i svojevrsni je portret o njegovom životu i djelu. O knjizi su govorili Berber i dr Faris Gavrankapetanović, a Sidran i glumac Mirsad Tuka čitali su dijelove iz ove poeme. U okviru promocije izloženi su i Berberovi crteži koje je ovaj umjetnik uradio inspiriran Sidranovom poemom. U knjizi su i tekstovi prof. dr Mustafe Imamovića o Zulfikarpašiću, te tekstovi Marka Vešovića o akademiku Abdulahu Sidranu, te akademika Abdulaha Šarčevića o Mersadu Berberu.