Nije to bilo obično veče, baš ni po čemu... a tako se zvalo... jednostavno... "Obično veče" Milana - Laneta Gutovića. Narodnim pozorištem RS u srijedu naveče odzvanjao je smijeh, Banjalučani su došli da se opuste i nisu se pokajali.
U "Običnoj večeri" bilo je mnogo toga neobičnog. Lane se, kroz šaljive dosjetke, bezbroj viceva i nevjerovatnu glumu prisjećao djetinjstva, djevojaka... Osvrnuo se na politiku, skupštinske sale, objašnjavao kako bi on "pošteno" radio taj posao.
Ovom predstavom, kaže, obišao je scene Londona, Beča, Moskve, Pariza, Ciriha, Ženeve, Johanesburga, Njujorka, Toronta, Čikaga, Vankuvera, Montreala, Sidneja, Melburna, Perta, Brizbejna, Velingtona, Oklenda, Pekinga i publika je uvijek bila ista, nasmijana! Izvodio je za, ističe, naše ljude u dijaspori kojima je potreban izvorni humor. U tome je i te kako uspijevao, a titulu "kralja humora" opravdao je i u Banjaluci.
"Obično veče" postalo je svojevrsni kult, a na popularnosti nije izgubilo nijednom u posljednjih deset godina. Spontano, gotovo bez scenarija, redaju se urnebesne priče, a kao po navijenom časovniku, publika svaku šalu isprati burno. I nakon sat i po lude zabave na sceni, Lane je "program" nastavio i u garderobi, gdje su ga dočekali novinari. Prepričavao je viceve, nasmijavao i smijao se, a onda pogledao oko sebe: "Ala vam je lepo pozorište. Kao iz vremena Marije Terezije". Novinari su mu objasnili da je zgrada podignuta za vrijeme bana Svetislava - Tise Milosavljevića, a on joj se opet beskajno divio. Nekako neobično ozbiljan postao je kada je počeo da "strogo" objašnjava "Obično veče".
"Najteže u glumi je da to izgleda spontano. Tu se izgubi najviše vremena. Sve priče u predstvi su promenljive i sve njihove vrednosti su varijabilne. Mogu da budu zanimljive u ovom trenutku, a u sledećem da budu nezanimljive. Sve se to menja, ali svaka mora da bude urađena tako da, kada je pričam vama, izgleda kao da sam je ovog trenutka smislio", kazao je Lane, podsjetivši da nije pisac, ali da voli da sastavi priče koje je čuo i doživio i da ih prenese na publiku.
"Ako to što se događa oko mene - ne prolzi kroz mene, onda se ništa oko mene i ne događa. Vi ne biste prepoznali da se do dešava. Tako da ste vi i tunel i svetlo u tunelu. Našem narodu treba humor i on postoji kod nas, ali se vredno zaboravlja. Recimo, kaže se da se ne može odrediti 'žanr' predstave, znači vi govorite stranim jezikom. Svi koristimo tuđa imena, jer ne bismo hteli da budemo mi, već neko drugi. Najgori gubitak je onaj u kojem smo izgubili sebe", pričao je.
Kada bi, nastavlja, kulturni radnici, a pogotovo oni koji rade u akademijama nauka, uspjeli da formulišu situaciju, "kada ne bi dolazili na posao samo prvog u mjesecu po platu i kada akademici ne bi svoju senilnost podvodili pod 'povredu na radu', onda bi srpski narod na malo drugačiji način gledao na sebe i ne bi bilo tužnog natalieta kakav je ovaj današnji".
"Obično veče" govori se na srpskom jeziku, a najčešći gosti Laneta Gutovića su ljudi iz vremena stare Jugoslavije.
"U predstavi nije bilo mjesta za neka trvenja ni sukobe. Bili su simbiotični kao iz onih vremena kada su to morali da budu, zato što im se dopadaju priče. One ih bolno podsećaju na sredinu iz koje su otišli, koju su rasturili i razneli u besu i pomami za kojom i dan-danas žude ili je i dalje mrze, što je, u stvari, sinonim za ljubav. Niko nije ravnodušan", zaključio je Lane.
Veče neravnodušnosti, smijeha i humora Banjalučanima je poklonio Generalni konzulat Republike Srbije.
Šojić zasluga majstora Tome
Prisjećajući se stare Jugoslavije, Lane se sjetio i legendarne uloge Srećka Šojića u filmu "Tesna koža", pečatu njegove karijere.
"U scenariju nije bio onakav Šojićev govor. U vreme kada sam bio klinac, bio je jedan majstor Toma 'preduzimač', popavljao je našu školu i govorio je tako. To mi je bilo tako simpatično i lepo da mi se tako urezalo u sećanje. Nisam mogao da zaboravim lepotu te melodije. Počeo sam u filmu da govorim tako i ispostavilo se da sam pogodio... Tominom zalugom", kaže Gutović.