U posljednjih 50 godina srpski jezik je preplavljen rusizmima i anglicizmima, rekao dr Milan Šipka, jedan od autora "Prometejevog" "Velikog rečnika stranih reči i izraza", koji je u utorak naveče promovisan u Vijećnici banjalučkog Banskog dvora. Šipka zajedno sa koautorom rječnika Ivanom Klajnom upozorava na pogrešnu i pretjeranu upotrebu stranih riječi.
`Ako imamo našu adekvatnu riječ, bolje ju je upotrijebiti. Zašto moramo reći destinacija, ako imamo odredište. Najviše riječi u srpski jezik je ušlo iz turskog jezika, što je i normalno, jer smo bili 500 godina pod turskom vladavinom. Turcizmi su u jezik ulazili spontano, isto tako su se i selekcionirali. Međutim, danas imamo najezdu anglicizama koju ne selekcioniramo. Problem je u nama, a ne u riječima koje ulaze`, počinje svoju priču Šipka, koji je Filozofski fakultet završio u Zagrebu, gdje je i doktorirao s temom `Jezik Petra Kočića`. Objavio je više od 600 naučnih i stručnih radova, među kojima i 20 knjiga. Živi i radi u Sarajevu.
NN: Koliko danas stranih riječi ima u srpskom jeziku?
ŠIPKA: Oko deset odsto. Što se tiče rječnika, mi smo se klonili progona stranih riječi iz srpskog jezika, jer sve one koje su ušle, imaju svoju upotrebu u standardu ili žargonu. Hrvati forsiraju domaće zamjene kao što su zrakomlat, vrtolet, samovrtjelica i druge za riječ helikopter. Splitska glumica i spisateljica Arijana Čulina je u knjizi `Za Europu spremni` navela 17 hrvatskih zamjena za helikopter. Tu se preporučuje svjetlopuc umjesto laser, izvratak umjesto kusur, što uopšte ne bi bilo u skladu sa srpskom jezičkom tradicijom od Vuka do danas.
NN: Koja je razlika između tuđica i usvojenica u srpskom jeziku?
ŠIPKA: Strane su one u kojima se u većoj ili manjoj mjeri osjeća strano porijeklo, a odomaćena je usvojenica ona koju više ne osjećamo kao stranu i koja je široko rasprostranjena u govornoj praksi. Tako je, na primjer, u sinonimnom leksičkom paru stranog porijekla farba i boja. Prva riječ tuđica, strana riječ, a druga usvojenica, naša riječ stranog porijekla. Boja je orijentalizam, riječ koja je davno preuzeta iz turskog jezika. Ima mnogo takvih paralela, mada je granicu između te dvije skupine ponekad teško utvrditi.
NN: Šta se dešava kada se dogodi da jedna ili više stranih riječi uđu u jezik koji već za taj pojam ima tuđicu?
ŠIPKA: U rječniku smo upozoravali na pogrešnu i pretjeranu upotrebu stranih riječi. Ako imamo našu adekvatnu riječ, bolje ju je upotrijebiti. Zašto moramo reći destinacija, ako imamo odredište. Imate riječi i termine koji dolaze zajedno sa samim civilizacijskim produktima. Na primjer, svi znaju šta je lifting i ona se ne može drukčije reći. Međutim, postoje riječi koje već imamo, a dođe engleska riječ i hoće da je istisne, i ne samo jednu, nego sve. Tako je slučaj sa tim čuvenim `brendom` ili ranije `trendom`. Više nema tendencije, težnje ili nastojanja, nego samo je trend, a mnogo toga je postalo brend.
NN: Zašto Vas toliko uzbuđuje upotreba riječi brend?
ŠIPKA: Danas nam je sve brend. Brend nam je šljivovica, Kusturica... Imali smo robnu marku, a sada brend. Ako tako nastavimo, onda više neće biti najbolji učenik škole, nego brend škole, a najbolje odjeljenje će biti korporativni brend.
NN: Koliko je promjena u posljednjih 50 godina pretrpio srpski jezik?
ŠIPKA: Dosta. U posljednjih 50 godina on je prvo bio preplavljen rusizmima, a u posljednje vrijeme anglicizmima. Najviše riječi u srpski jezik je ušlo iz turskog jezika, što je i normalno, jer smo bili 500 godina pod turskom vladavinom. Mnoge riječi danas nemaju zamjene za te turcizme i takve riječi su normalne i ne razlikujemo ih od onih domaćeg porijekla. Turcizmi su u jezik ulazili spontano, isto tako su se i selekcionirali, neki su spontano otpali, a drugi su ostali. Međutim, danas imamo najezdu anglicizama koju ne selekcioniramo. Problem je u nama, a ne u riječima koje ulaze.
NN: Možete li prokomentarisati prijedlog novog hrvatskog pravopisa Vijeća za normu hrvatskog standardnog jezika koji je izazvao burne reakcije u cijelom regionu?
ŠIPKA: To je pitanje izvan leksikologije, leksikografije, bojim se čak i izvan jezika. Više je to politički motivirana čežnja nego potreba. To nije problem šire srpskohrvatske zajednice i najbolje je da Hrvati vide šta oni hoće, a tamo postoji veliki otpor prema tome. Javnost je protiv tog ekstremnog purizma.
`Drugi Vujaklija`
Šipka je zajedno s Ivanom Klajnom i 36 honorarnih saradnika za 46 mjeseci uspio privesti kraju veliki projekat koji je srpsko govorno područje dugo čekalo. Knjigu `Veliki rečnik stranih reči i izraza` nazivaju `drugim Vujaklijom`, a autori su na više od 1.640 stranica prikazali blizu milion informacija o stranim riječima iz oblasti muzike, sporta, medicine, tehnologije, informatike, novih medija i sl. Od 1936. godine do danas u učestaloj upotrebi je bio `Leksikon stranih reči` Milana Vujaklije, u nekoliko navrata inoviran, ali koji ipak ne posjeduje novije strane riječi koje su ušle u Klajnov i Šipkin rječnik.