Pozornica

Milica Dimitrić: Ne može sistem biti loš koliko mi moramo biti dobri

Milica Dimitrić: Ne može sistem biti loš koliko mi moramo biti dobri
Foto: N.N. | Milica Dimitrić: Ne može sistem biti loš koliko mi moramo biti dobri

Treba nam kultura, a ne primitivizam. Treba nam umjetnost, a ne kič. Treba nam sunce, jer okolo je mrak. Treba nam nešto "Kao festival", poručila je sa ulica Trebinja glumica Milica Dimitrić iz Udruženja građana "Sunčana kapija", u čijoj će se organizaciji u Muzeju Hercegovine od sutra uveče do 17. marta održati prvi "Kao festival".

Festival je pokrenula grupa entuzijasta koju pored Dimitrićeve čine Jovan Vidaković i Igor Dutina, a pored pozorišne na njemu će u budućem periodu biti zastupljene i druge umjetnosti. Ipak, prvi "Kao festival" usredsređen je striktno na daske koje život znače, i sutra sa početkom u 19 časova isti će otvoriti monodrama "Ko je to?" Marka Vukosava. Iste večeri u 21 čas Aleksandar Runjić odigraće monodramu "Glasaj, trpi", dok će u petak sa početkom u 20 časova trebinjska publika imati priliku da pogleda duo dramu "Nas teatra" "Crni humor (Život oca Todora)" u kojoj igraju Ivan Perković i Aleksandar Ristanović. Ristanović će u subotu u 20 časova i zatvoriti festival monodramom "Sudnica", a sve predstave biće odigrane u različitim prostorima Muzeja Hercegovine.

Više o "Kao festivalu" i potrebi grada Trebinja za pozorištem i kulturom, Milica Dimitrić pričala je za "Nezavisne".

NN: Koji su Vaši ciljevi kao organizatora ovog festivala?

DIMITRIĆ: Udruženje "Sunčana kapija" je novoosnovano udruženje, koje za svoj cilj ima produkciju, podršku i promociju performativnih i vizuelnih umjetnosti. Okupili smo se prije mjesec dana u Trebinju sa željom da ovdje pokrenemo neke priče kako bismo na dobar način opravdali to što ovaj grad nazivaju gradom kulture. Ovo nam je prvo pojavljivanje u javnosti. Sad smo se orijentisali na pozorišni festival jer je tako nešto iz tehničkih razloga bilo najjednostavnije organizovati, ali naša naredna dešavanja će da budu širokog spektra u kulturi. Nećemo se ograničavati na pozorište, bavićemo se i fotografijom, i kulturom hrane, i kulturom pića, i muzikom, tako da svuda bi trebalo da nas ima.

NN: Trebinjska publika zasad vas može pronaći u Muzeju Hercegovine...

DIMITRIĆ: Da, cijeli festival biće održan u Muzeju Hercegovine, ali na četiri različite lokacije u samom muzeju, pa nam je u cilju i da razigramo taj muzej i da na neki način izvršimo promociju i onog što oni nude. Naša publika će u svakom slučaju prošetati kroz muzej i upoznati se sa onim što je u ponudi.

NN: Da li je festival takmičarskog karaktera?

DIMITRIĆ: Nije, ovaj put je festival isključivo ljubavnog karaktera.

NN: Apropo te ljubavne priče koja je pokrenuta iz čistog entuzijazma, moram Vas pitati da li u ovoj zemlji postoji kultura bez entuzijazma i šta je potrebno promijeniti da ista dogura dalje od tog entuzijazma pojedinaca?

DIMITRIĆ: Boraveći u ovoj našoj zemlji u kojoj sve, pogotovo ono što je vezano za kulturu, tako teško ide, došla sam do zaključka da mi bukvalno kao pojedinci moramo da napravimo neke svoje priče. Da tako izađemo u javnost i da pokažemo da je kultura nešto što je neophodno i da isprovociramo tu publiku da odreaguje na dešavanja kako bi i oni nama dali do znanja da ne radimo za džabe kako bismo na nekoj široj distanci pokazali da to sve ima smisla. Kako ići dalje od tog entuzijazma i zakoračiti u neku ozbiljniju sferu, ja to još uvijek ne znam, ali sam u raspoloženju da tragam za tim. Ono što znam sigurno jeste da ne može sistem biti toliko loš koliko mi moramo biti dobri.

NN: Vi ste prešli iz Banjaluke u Trebinje. Kako biste opisali tamošnju pozorišnu scenu?

DIMITRIĆ: Jedno komplikovano pitanje. Što se tiče pozorišne scene, Trebinje nema profesionalni angažman. Postoji Gradsko pozorište koje je više amaterskog tipa. Ovdje u Trebinju je nas nekoliko diplomiranih glumaca i niko ne radi u tom pozorištu. Tu je Marija Pikić, tu je Igor Gudelj, tu je Marija Đajić, tu sam ja, i niko od nas nije u toj pozorišnoj priči, što znači da ona neki profesionalni okvir još uvijek uopšte nema. Ipak ovdje postoji "Festival festivala", koji je amaterskog tipa, i koji se tradicionalno održava ljeti, tu je i festival "Male stvari", koji je takođe tradicionalni i koji se dešava u jesen. To je profesionalni festival i to su neke dobre stvari koje se dešavaju, ali se dešavaju dva puta godišnje. Dakle, Trebinje nema kulturnu scenu u kontinuitetu, jer to su sve neki sporadični događaji entuzijasta poput nas, i mislim da bi osnivanje profesionalnog pozorišta u ovom gradu bilo od višestrukog značaja.

NN: Vi glumci koji tamo boravite osjećate veliku potrebu za tim?

DIMITRIĆ: Da, postoji velika potreba. Pogotovo u nekom gradu koji se naziva gradom kulture i koji ima sve predispozicije da to bude, ali još uvijek nažalost nije, po mom skromnom mišljenju. E sad, na nama je da radimo, da grabimo koliko možemo u nadi da će neko da prepozna te naše inicijative i da zaokružimo neku priču u svrhu opšteg dobra.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije