Prvi put je neka knjiga vrlo popularnog hrvatskog književnika, bosanskih korijena, Miljenka Jergovića, prenesena na film. Riječ je o filmu "Buick Riviera", koji je pobijedio na prošlogodišnjem Sarajevo film festivalu, a prikazan je i na upravo završenom beogradskom FEST-u. Jergović je nedavno osvojio nagradu "Meša Selimović" za najbolju knjigu na prostoru Hrvatske, Srbije i BiH, a na beogradskoj premijeri smo ga sreli vrlo raspoloženog za priču. Iznio nam je svoje mišljenje o ekranizaciji njegovih djela, Emiru Kusturici, Sarajevu i mnogim drugim stvarima važnim u njegovom životu.
NN: Film "Buick Riviera" je ekranizovan po Vašoj knjizi. Poznati ste po tome da niste skloni davanju svojih romana za filmove. Zbog čega ste se odlučili sada za ovu knjigu i jeste li učestvovali u pisanju scenarija?
JERGOVIĆ: Dao sam "Buick" jer ju je Goran Rušinović pročitao, a vidio sam da je zainteresiran za knjigu. U pisanju scenarija sam učestvovao i te kako, to pisanje je bilo jako zanimljiv i uzbudljiv posao, bilo je jako puno verzija, a pisanje je išlo tako što bi Goran napisao verziju, onda bismo se našli i pričali o tome, prepravljali bismo ga, pojavljivale bi se nove ideje, koje su prihvaćane, stare odbacivane i to je trajalo jako dugo i bilo je uzbudljivo i jako naporno. Istina, taj posao je u najvećoj mjeri bio na njemu. Mene je jako zanimalo kako će on pročitati tu knjigu i šta će on iz svog životnog iskustva naći u toj knjizi.
NN: Da li Vam se dopalo to što je na kraju ispalo?
JERGOVIĆ: Meni se jako dopalo, zbog toga što je najprije to njegova priča nastala na osnovu moje priče. Dopalo mi se što je tačno osjetio prirodu odnosa jednog bosanskog Srbina i muslimana u jednoj totalno američkoj zabiti. To nije Amerika, to je kraj Amerike, kraj svijeta.
NN: Kako komentarišete to što Vaši romani uglavnom nisu bazirani samo na jednom istorijskom periodu, nego obrađujete velike vremenske periode i nekoliko generacija ljudi?
JERGOVIĆ: Ne mjerim to apotekarskom vagom, niti razmišljam o tome hoće li mi biti Srbi, Hrvati i muslimani i koliko će ko biti zastupljen. Nego se tu radi o tome da svoj identitet osjećam kao tok svijeta. Ne mogu zato što sam Hrvat baviti se samo Hrvatima i imati neke hrvatske teme. Teme mog svijeta su one koje se tiču ljudi među kojima sam odrastao, među kojima sam se formirao i u krajnjoj liniji ljudi koji su me kulturno odredili. Srpska i bošnjačka nisu ništa manje važne od hrvatske književnosti i nisu ništa manje moje. Nisam u stanju da drugačije gledam na stvari, niti želim.
NN: Ima se utisak kroz Vaša djela da ste jugonostalgičar, da li je to istina?
JERGOVIĆ: Nisam, jer ne može se biti nostalgičan za nekom institucijom. Je.... državu, država je kao pošta, ne može čovjek voljeti poštu, ali to što volim je taj svijet. Meni je svejedno postoje li državne granice između tog svijeta, ako ja mogu proći, imaš pasoš i ideš. Ali, to je moj svijet, od zapadne granice Hrvatske do istočne granice Srbije, to je svijet koji znam, koji se mene tiče i o kojem ja pišem.
NN: Je li Vam Sarajevo još u srcu?
JERGOVIĆ: Čovjek ne može mijenjati činjenice svog života i svog identiteta. Ja ne mogu niti želim promijeniti da sam rođen u Sarajevu i da sam najvažnije godine svog života proveo tamo i danas Sarajevo je jedan od mojih centara svijeta.
NN: Često spominjete filmove Emira Kusturice, kako su Vam oni jedni od najdražih. Kakvo je Vaše mišljenje o Kusturici kao autoru i osobi?
JERGOVIĆ: Ako govorimo o ljudskim osobinama, onda bi govorio na jedan način, ako govorimo o umjetničkim, onda bi govorio na drugi način. On me najviše zanima kao umjetnička osoba. Tačno prije 20 godina sam se razočarao u ljudsku osobu Emira Kusturice i stvarno bih bio budala kada bih 20 godina poslije tu istu stvar vrtio i o tome razmišljao. O njemu želim razmišljati kao filmskom autoru koji je genijalan i koji je snimio neke od najvažnijih filmova meni u životu i na ovom prostoru. Što se tiče posljednjih filmova, ne može čovjek u svakom trenutku i svakom kadru biti maksimalno kreativan.
NN: Za roman "Rutu Tanenbaum" ste osvojili nagradu "Meša Selimović" za najbolji roman godine. Za priču Vam je poslužio jedan istiniti događaj o Jevrejki?
JERGOVIĆ: To je knjiga o jednoj zagrebačkoj djevojčici koja je bila čudo od djeteta, velika glumica kao Širli Templ, međutim, kako je bila Jevrejka, stradala je u holokaustu. To je zapravo priča o tome šta se zagrebačkom svijetu dogodilo 1941. godine kada su ih se prvi susjedi odrekli i kada su ih isti izdali i kada je nad njima počinjen jedan strašan zločin. Povod je bila sudbina jedne stvarne djevojčice koja se zvala Lea Dojč, ali zapravo "Ruta Tanenbaum" nije knjiga o njoj, nego jednog izmišljenog lika. Naravno, na tu se knjigu u Zagrebu okomilo drvnje i kamenje. Strašno je to kako ljudi odbijaju čitati tekst i ono što zaista u njemu piše i ne žele preuzimati odgovornost, ne žele se ponašati kao odgovaran svijet. Ukoliko se nešto strašno dogodilo, nećemo stvari popraviti ukoliko to negiramo.
NN: Koliko Vam dobijanje nagrade u književnom svijetu znači?
JERGOVIĆ: Znači mi puno, jer je to neko priznanje, nagrada ti govori da su ljudi pročitali tvoju knjigu i da su te razumjeli, a to je iz perspektive pisca jako važno. Iako nagrade u književnosti ne mogu biti objektivne, to je nečije subjektivno mišljenje, ona nije poput uspjeha u sportu.
NN: Kako pisac s "objektivnim" načinom pisanja, kao Ante Tomić, Boris Dežulović ili Vi, može opstati na tržištu?
JERGOVIĆ: Kada se bavite javnim poslom postoje tri vrste ljudi, jedni su oni koji ne znaju za vas, drugi su oni koji vas mrze kao psa i treći su oni koji vas obožavaju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.