Pozorišna režija ušla joj je u krv još dok je kao šesnaestogodišnja učenica Pete beogradske gimnazije vodila Dramsku sekciju i režirala gimnazijske dramulese.
Kasnije je završila pozorišnu režiju na moskovskom Državnom institutu za pozorišnu umjetnost. Danas, skoro 40 godina poslije, Mira Erceg jedna je od najboljih evropskih reditelja koja je režirala u teatrima u Oslu, Drezdenu, Antverpenu, Esenu, Berlinu i Beogradu, a trenutno radi postavku čuvene Brehtove drame `Majka Hrabrost i njena djeca` u Narodnom pozorištu RS. Biće to ujedno i prva izvedba Brehta u Banjaluci, a premijera ovog iznimno zahtjevnog komada zakazana je za sutra, 19. oktobar. Ercegova za `Nezavisne` govori o razlozima prihvatanja ove režije, banjalučkom ansamblu te komplikovanom Brehtovom komadu.
NN: Koji su bili razlozi da se prihvatite režije u NP RS?
ERCEG: Nikad prije nisam bila u banjalučkom pozorištu. Pozivu Tihomira Stanića, umjetničkog direktora NP RS, koji je htio da radimo Bertolda Brehta odazvala sam se iz dva razloga. Prvi je bio biografske prirode, 20 godina nisam bila u prijestonici mog užeg zavičaja - Banjaluci. Rođena sam u Sanskom Mostu i moj osnovni motiv je bio ponovo doći u svoj uži zavičaj nakon toliko vremena i poslije ratova čije žrtve još nisam prežalila. Drugi razlog leži u samom komadu.
NN: Koja je osobenost Brehtovog pristupa pisanju u tekstu `Majka Hrabrost`?
ERCEG: Breht se na najdublji način bavi ratom. `Majka Hrabrost i njena djeca` nije tekst o zločincima i onima koji su smislili ratove, nego o malom čovjeku koji proživljava rat. Majka Hrabrost je kao glavni lik moralno protivrječna osoba. Breht kao ni u jednom drugom svom komadu, u `Majci Hrabrost` do krajnjih granica pojačava kontradiktornost postupanja svog lika. Ona strada u ratu, ali i živi od rata, ona je i žrtva, ali i tvorac svoje tragedije. A kada na kraju drame, tek što je u herojskom činu spasavanja grada poginula i njena kći Katrin, kaže: `Moram se ponovo latiti trgovine!`, jasno je da je njena tragedija - tragedija neučenja. Majka Hrabrost je izgubila troje djece u ratu i iz tog rata nije naučila ništa, kao većina ljudi. Većina ljudi ne uče iz ratova, jer da uče, ratova ne bi bilo. Ona je tragični lik, jer sve to radi nesvjesno, ona trguje tokom rata da bi nahranila i sačuvala svoju porodicu, ali baš zato što povjeruje da je rat način materijalnog preživljavanja, ona izgubi djecu. Brehtova poruka je da mali čovjek uvijek u ratu izgubi, dobitnici su samo oni koji se napljačkaju ili oni koji osvoje vlast. Većina malih, običnih ljudi jedva preživljava i ništa konkretno ne dobija u ratu. A Breht kaže: `Na prvom mjestu je hljeb, a tek poslije hljeba dolazi moral.`
NN: Ova predstava je koprodukcija u kojoj pretežno igraju banjalučki glumci. Kakav ste utisak stekli o tom ansamblu?
ERCEG: Odlučivši se da radim Bertolda Brehta, pogledala sam dvije predstave NP RS i upoznala ansambl koji je veoma otvoren. Napravila sam većinsku podjelu sa glumcima i meni su se ti ljudi jako dopali. Prije svega, vrlo su obrazovani, to su uglavnom mladi ljudi koji su završili Akademiju umjetnosti u Banjaluci. Radoznali su, što je preduslov za umjetničku egzistenciju - biti radoznao, otvoren i tolerantan. Rekla bih da ima nade za Brehta u Banjaluci! Ovaj projekat je koprodukcija najvećim dijelom NP RS, a tu učestvuju i Gete institut iz Sarajeva, koji je obezbijedio prava izvođenja i platio visoke tantijeme za muziku i tekst, sarajevski MESS i Matica hrvatska Mostar.
NN: U NP RS najavljuju da u ovom komadu publiku očekuje u Banjaluci do sada neviđen pristup teatru. O čemu se radi?
ERCEG: `Majka Hrabrost` je ogroman tekst i on se u njemačkim pozorištima radi najmanje tri mjeseca, a ja sam imala osam nedjelja na raspolaganju, tako da je to bio nadljudski napor, mene, glumaca i kompletnog tehničkog aparata. To je estetski veoma zahtjevna predstava. U njoj će se prvi put na ovoj pozornici upotrijebiti neka sredstva koja dosad nisu upotrebljavana, a koja su vezana za sredstva brehtovskog pozorišta. Recimo, imaćemo orkestar na sceni, jer komad je bogat muzičkim songovima, koje pjevaju glumci, imaćemo upotrebu video-bima, filma. To je predstava rađena u ključu brehtovske estetike. Estetski je zahtjevna zato što ne mogu da radim drugačije nego što radim inače. Neki moj pozorišni kredo je prikazivati istinu o životu, ali na visoki estetski način.
NN: Koja je osnovna poruka ove predstave?
ERCEG: Po nekoj prvobitnoj zamisli, pošto je riječ o antiratnom komadu, osnovna namjera nam je bila napraviti komad za mir, a mir je pomirenje, tolerancija, druženje. Upravo zbog toga, ideja je bila da u naslovnim ulogama igraju glumci iz sva tri konstitutivna naroda BiH. Tako da je tu Ksenija Prohaska, prvakinja HNK iz Splita, koja igra Majku Hrabrost. Nažalost, iz zdravstvenih razloga Miralem Zubčević, sjajni sarajevski glumac nije mogao da učestvuje, ali za njega imam odličnu zamjenu u docentu glume na banjalučkoj Akademiji umjetnosti Željku Mitroviću.
NN: Da li ćete s `Majkom Hrabrosti` gostovati izvan regiona?
ERCEG: Znam da ćemo je igrati u Sarajevu na 46. MESS-u i Mostaru. Voljela bih da ju vidi što više publike u regionu, a nadam se i šire, jer NP RS je već krenulo gostovati po inostranstvu. Sa `Gospođom ministarkom` idu u Beč, a sa `Jazavcem pred sudom` su se upravo vratili sa turneje po Americi. Skockali smo ovaj projekat, kojim banjalučko pozorište treba da repertoarski izađe i na evropsku scenu, jer Breht je jedan od najvećih klasika.
Kada sam gledala vašu predizbornu kampanju preko TV i izjave pobjednika poslije, jako mi se dopala izjava budućeg predsjednika RS Milana Jelića, koji je u nekoliko navrata izjavljivao da je prvo što će učiniti to da će poraditi na popravljanju imidža RS u Evropi i svijetu. Pomislila sam: `Bože, kakva slučajnost da i ova predstava nekako ide uz kontekst te izjave`. Tu ne mislim na popravljanje imidža NP RS, naprotiv, ono ima svoj dobar imidž, nego prosto preko te predstave na uvođenje pozorišta u tu Evropu o kojoj je on govorio.