Posljednji mjuzikl u Narodnom pozorištu Sarajevo izveden je prije više od 20 godina, a u Narodnom pozorištu RS nedavno je, poslije više od trideset godina, ovaj žanr opet izveden u Banjaluci.
Sve u svemu, kada je ovaj način umjetničkog izražavanja u pitanju, mjuzikl i u drugim bh. pozorištima ima sličnu sudbinu kao i u sarajevskom. Mjuzikli su zahtjevni i zato ih nema na repertoarima naših pozorišta. Međutim, direktori pozorišta i dramski pisci različito gledaju na ovakvu situaciju. Gradimir Gojer, direktor Narodnog pozorišta u Sarajevu, kaže da je mjuzikl najskuplji vid dramskog izražavanja i da je to najbitniji razlog zašto se ne stvaraju u BiH.
"Mjuzikl podrazumijeva muzički aspekt, bogatu scenu, odnosno dosta sredstava. Mi imamo glumce koji bi mogli igrati u mjuziklima i publiku koja bi došla da ga vidi, ali nemamo novca da to i napravimo. Moramo da uradimo predstavu po klasičnom tekstu, da promoviramo domaće pisce i tu nam ne ostaje novca za mjuzikl", kaže Gojer.
Armin Ćatić, direktor Narodnog pozorišta u Tuzli, ne slaže se da je za mjuzikl neophodan veliki novac, ali su potrebni i glumci koji umiju da pjevaju.
"Kada budemo imali glumce koji umiju da pjevaju, tada ćemo imati i mjuzikl. On ne mora biti skup, generalno, predstave ne moraju biti skupe ako imate dobru ideju. Tuzla ima publiku za sve predstave i svaki dramski izričaj. Mi smo i imali namjeru da postavimo mjuzikl, ali za sada nam nije uspjelo. Mislim da se pozorišta profiliraju za nešto. U Beogradu, recimo, postoji pozorište koje igra samo mjuzikle", kaže Ćatić.
Najbliži postavljanju mjuzikla na scenu bio je prije dvije godine Kamerni teatar 55 iz Sarajeva, ali sve je ostalo na pokušaju.
"Mjuzikli su veoma zahtjevni u svakom smislu, i zato ih nema na našim repertoarima. Prije dvije godine smo mislili postaviti mjuzikl 'Briljantin', ali smo zapeli već na prvoj stepenici - na autorskim pravima i morali smo odustati. Umjesto toga na repertoaru Kamernog je muzičko-poetski performans 'Svjedok' Mikija Trifunova, u kojem igra Boris Ler i nastupa grupa 'Konvoj' i muški vokalni ansambl 'Bassett'. Nije baš mjuzikl, ali...", kazao je Zlatko Topčić, direktor ovog pozorišta.
Almir Imširević, poznati dramski pisac i profesor na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, kaže da novac ne mora uvijek biti problem i da se mjuzikl ili predstava mogu napraviti uvijek ako se ima dovoljno mašte.
''Trebalo je da radim tekst za mjuzikl za Kamerni teatar, ali na kraju sam odustao i projekat je propao, ne znam ni ja zašto. Mislim da vjerovatno imamo publiku i za mjuzikl, ali mi nemamo tu tradiciju i rijetko smo postavljali mjuzikle na scenu. Mislim da ima kvalitetnih glumaca za mjuzikl i nadam se da ćemo ih gledati u budućnosti", kaže Imširović.
U gradu na Vrbasu situacija je slična. Još dvadesetih godina minulog vijeka Banjaluka je imala operetu, a na sceni tadašnjeg Narodnog pozorišta, sad NP RS, izvođen je i najpopularniji mjuzikl svih vremena "Kosa" Miloša Formana, koji je u ovom pozorištu igran sedamdesetih. Banjaluka dugo nakon rata na ''daskama koje život znače" nije imala ovaj umjetnički žanr.
Zlatko Bašić Caja, jedan od začetnika rokenrol scene u Banjaluci, kaže da je "Kosa" u to vrijeme bila odlično prihvaćena. Uz glumce kuće, u predstavi su učestvovali i učenici muzičke škole.
"Iz moje generacije pjevala je Milena Morača, sada sopran Ljubljanske opere. Osamdesetih, ista kuća postavila je mjuzikl 'Kočoperitis'. Ljilja Josipović i Boris Pržulj bili su zvijezde, muziku je pisao Dražen Petrušić. Sve muzičke numere bile su snimljene u tada jedinom gradskom tonskom studiju 'Plazma', a produkciju sam radio ja. Ispadne senzacija, prava!", riječi su Bašića.
"Kosa" je doživjela preko 150 repriza pred punom salom, prisjećaju se malo stariji Banjalučani. Tematika "Kose" im je bila dobro poznata.
"Kako smo i mi u to vrijeme bili zaraženi 'hippy' pokretom, otuda i toliki uspjeh. 'Kočoperitis' je takođe pisan za omladinski uzrast. Mladi su se u njemu prepoznali, pa ga prihvatili. Tlo za pravljenje i izvođenje ovih vrsta predstava je sigurno podobno, a kvalitet i tematika odlučuju kako i koliko će komad biti primijećen", dodaje Bašić.
Na pitanje kakvi su banjalučki glumci pjevači, odgovorio je da bi trebalo da budu svi dobri, ali nisu. Ni svi svjetski poznati glumci nisu obavezno i dobri pjevači, konstatuje Bašić.
"S druge strane, Slađana Zrnić pjeva toliko dobro, da bi se komotno mogla baviti tim pozivom i profesionalno - jako uspješno, ubijeđen sam. To režiser, pri određivanju uloga, ocijeni ko je podoban za šta. Smatram da su glumci sposobni za taj zadatak, jer im je to u opisu radnog mjesta. Eh, sad, koliko su sposobni, to ocjenjuju kritika i publika", završava on.
Mario Lukajić, glumac i direktor Gradskog pozorišta "Jazavac", takođe dijeli mišljenje prethodnih sagovornika.
"Dobri glumci u odnosu na one druge jesu i dobri pjevači. Gradsko pozorište 'Jazavac' je pokrenulo jedan projekat koji se zove 'Glumci pjevaju', u cilju da ovu tvrdnju pokažu tačnom. 'Koncert za zaljubljene' je 14. februara, gdje će se naši glumci pokazati banjalučkoj publici, pa neka ona prosudi da li su i dobri pjevači", kazao je Lukajić.
On dodaje da mjuzikl nije ništa neobično na scenama svjetskih pozorišta, ali je kao žanr na našoj sceni nešto novo.
"Dobar je pokušaj domaćeg mjuzikla 'Zvijezda je rođena', koji je premijerno izveden prije dva mjeseca, a koji će dati veliki doprinos u razumijevanju mjuzikla i pronaći nove ljubitelje ovog žanra u Banjaluci. Mi imamo publiku za ovaj žanr, jer je dosta građana na neki način povezano ili sa plesom ili sa muzikom", ističe Lukajić.
Za zrelost publike u prihvatanju novina Lukajić kaže da su kritike u Banjaluci uvijek dobre što, prema njegovom mišljenju, nije dobro jer to znači odsustvo elementarnog poznavanja stvari, dodavši da kritika, u stvari, realno ne postoji.
"GP 'Jazavac' mnogo vremena, energije i ideja ulaže u svoj program koji je uvijek drugačiji i nudi ono što publika u gradu voli. To je razlog one 'jaranske' kritike u stilu 'Bilo je dobro...''', smatra Lukajić.
Ljubiša Savanović, umjetnički direktor Narodnog pozorišta Republike Srpske, smatra da ukoliko poredimo glumce s pjevačima iz milanske "Skale", vjerovatno nisu sjajni vokali.
"Međutim, gledano u okvirima glumačkih zadataka u predstavi 'Zvijezda je rođena', mislim da su svoje pjevačke zadatke uradili više nego odlično. Kriterijumi za rad na ovom mjuziklu su bile glumačke, pjevačke i plesne sposobnosti koje glumci imaju. I svi drugi saradnici na predstavi, od scenografa do asistenta, koreografa, su birani u dogovoru između reditelja i mene", istakao je Savanović.
Po njemu, "Zvijezda je rođena" nije klasični mjuzikl. U naslovu predstave stoji "shtűnk m juzikl" kao žanrovska odrednica.
"Tokom predstave se razobličava taj lažni svijet zvijezda, slave i lažnog morala. Ne vidim zašto ne bismo imali publiku za mjuzikl kao i za bilo koji drugi pozorišni žanr. Publiku ne treba podcjenjivati", zaključio je Savanović.