Mladen Miljanović, banjalučki umjetnik kojem je ostalo još sedam dana da "odsluži" devetomjesečni "umjetnički rok" u bivšoj kasarni "Vrbas", dobitnik je ovogodišnje nagrade "Zvono" za najboljeg mladog bh. autora.
Ovo priznanje dodjeljuju Centar za savremenu umjetnost Sarajevo (SCCA), u saradnji sa `Fondation for Civil Society` i `Trust for Mutual Understanding` iz Njujorka i partnerskom organizacijom `Protok` iz Banjaluke. Miljanović je nagrađen za multidisciplinarni projekat `Služim umjetnosti` (I serve art). Riječ je o performansu za vrijeme koga je mladi umjetnik devet mjeseci stvarao u izolaciji, zatvoren u krugu Studentskog kampusa, bivše kasarne, propitujući na taj način odnos vojske i umjetnosti, temu na kojoj se baziraju i raniji Miljanovićevi radovi.
Izložba radova četiri finalista nagrade otvorena je u četvrtak naveče u Muzeju savremene umjetnosti RS u Banjaluci, ali je Miljanović, zbog koncepcije projekta, nagradu primio u Studentskom kampusu, dok su u MSU RS izloženi njegovi radovi nastali tokom projekta `Služim umjetnosti`.
Miljanović kaže da mu nagrada znači mnogo jer predstavlja potvrdu vrijednosti njegovog projekta, ističući da su priznanja za sve mlade umjetnike značajne i podsticajne.
`Nagrada znači mnogo u smislu da pokreće ljude, pogotovo one kojima treba određen stimulans da bi nešto radili. Nagrada može da služi kao stimulans da umjetnik napreduje i radi, ali i shvatanju da će samo kontinuiran rad rezultirati takvom nagradom, a ne bilo kakvo vještačko poticanje`, kaže Miljanović.
NN: I prošle godine si bio finalista za nagradu `Zvono`. Po čemu se razlikuje tvoj sadašnji i prošlogodišnji rad, koliko si kao umjetnik sazrio?
MILJANOVIĆ: Moj ovogodišnji rad u odnosu na prošlogodišnji se razlikuje u tome koliko sam uspio da spoznam kako i šta zaista želim da ostvarim u svom radu i kako najviše da doprem do sebe. Pored toga što sam sazrio u duhovnom i mentalnom, napredovao sam i u tehnološkom smislu, sirove ideje koje dobijem mogu da reprodukujem kroz različite medije, čiju realizaciju nisam prije bio u mogućnosti da uradim.
NN: Evidentno je da je tvoja okupaciona tema vojska, a i projekat `Služim umjetnosti` je usko vezan za vojsku. Koliko je ova tematika neiscrpna za tvoje stvaralaštvo?
MILJANOVIĆ: Definitivno je neiscrpna, jer je zaista dugo i dosta osjećam. Od djetinjstva sam se zanimao za vojsku, pravio sam neke puškice, u drugom-trećem razredu sam uvijek crtao dvorce sa vojnicima i oružjem, napade i odbrane. To sam tek prije nekoliko godina shvatio, tako da sam se `vratio sebi`. Neprestano pokušavam da što više uronim u sebe, u svom ličnom ambijentu da pronađem ono što je najiskrenije, što mene zanima. `Služim umjetnosti` postavlja pitanje kakva je uopšte moja pozicija u društvu i jednom prostoru, koji ima sličnu tematiku kojom se zanimam. Naravno, to je sve uslovilo moj boravak u vojsci i služenje vojnog roka i možda utopijska želja da umjetnik, jedna osoba, pokuša bar na neki način ukazati na loše stvari koje se nalaze u problemu vojske i pokušati to sublimirati kroz umjetnost u nešto pozitivno.
NN: Nagrada `Zvono` podrazumijeva studijsko putovanje u Njujork na šest sedmica. Da li će ti biti problem uklopiti se u brzi život američke metropole s obzirom da si devet mjeseci bio u izolaciji?
MILJANOVIĆ: Vjerovatno će mi nekoliko dana trebati da se adaptiram na društvo, zato što sam se na određen način dosta povukao izvan društvenog konteksta koji nam neprestano visi nad glavom. U kampusu imam vremena za odmaranje i razmišljanje i da se posvetim sebi, što mi je, takođe, bio cilj u ovom projektu. To bombardovanje informacijama može samo da mi koristi. Ne mislim da će to mnogo uticati na mene i da će biti nekih stresova. Na nedavno održanoj godišnjoj izložbi Akademije umjetnosti bilo je 2.000 ljudi, bio sam među njima i shvatio sam da mi ne predstavlja neki problem što ću se ponovo naći u malo većim masama.
Žensko pismo
Među finalistima za nagradu `Zvono` bio je i Sarajlija Ibro Hasanović, koji je naglasio da u svom projektu obrađuje teme ženskog pisma i muško-ženskih odnosa.
`U jednom dijelu projekta, kada pokušavam da čitam na jeziku koji ne znam, to je kao da pokušavam da budem žensko`, objasnio je Hasanović.
Pored njega i Miljanovića, u finalnom izboru za nagradu `Zvono` bile su i Sandra Dukić iz Banjaluke i Leila Čmajčanin iz Sarajeva.