MOSTAR - Dvadeseto izdanje "Mostarske liske", prestižnog međunarodnog festivala komedije, biće održano od 19. do 26. maja, a u selekciju dramaturga Kemala Bašića ušlo je sedam predstava iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije.
U selekciju su ušle predstave "Djelidba" Kamernog teatra 55 iz Sarajeva, "Covid ljubav" Pozorišta Prijedor, "Zid" Hrvatskog narodnog kazališta Mostar, "Tri dana ili uspon i pad gospodina B" Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice, "Gospodin Noubadi" zagrebačkog Exit teatra, "Terapija" Regionalnog pozorišta Novi Pazar, dok će na festivalu premijerno biti izvedena predstava "Psi(hopate)" Narodnog pozorišta u Mostaru, koji su ujedno i domaćini festivala.
Po riječima selektora Kemala Bašića, pomenute predstave izabrane su među 35 prijavljenih komedija iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Srbije i Sjeverne Makedonije.
"Posmatrajući taj korpus predstava u cjelini, može se reći da sve ove komedije daju jednu relevantnu sliku prije svega bosanskohercegovačke, ali i regionalne produkcije komedije, a ona se odlikuje estetskom, stilskom i tematskom raznolikošću. Ova raznolikost, s jedne strane, proizlazi iz samog bića komedije koje jeste takvo da je u elementarnom smislu blisko ljudima, dakle ljudskom biću za kojeg još Aristotel tvrdi da se od životinja razlikuje jer se smije", kaže selektor Bašić, dodajući da je čovjek biće koje je sposobno da se smije, a teatarski aparat komedije (otkad seže sjećanje na teatar) pokazuje da se možemo smijati svemu, odnosno da se najrazličitiji konteksti, karakteri i situacije mogu pretvoriti u komičnu igru.
Bašić podsjeća i na Gogoljevu misao koja kaže "Kome se smijete? Smijete se samom sebi".
"Ovo, između ostalog, znači da komedija ima moć da ono što prepoznajemo kao blisko, pripadajuće našem trenutku i što prepoznajemo u našim i osobinama naših savremenika učini smiješnim jer i o najsloženijim mehanizmima različitih fenomena nudi pogled sa ugodne, gledateljske distance. Otuda je potpuno razumljiva raznovrsnost predstava koje su bile u konkurenciji za ovogodišnju Mostarsku lisku, komedija je zgodan oblik za interpretiranje svega što spada pod našu egzistenciju, a njena privlačnost u očima publike teatarske radnike, uvijek željne što više pogleda s one strane rampe, lako dovodi u igru komedije", ističe selektor "Mostarske liske".
On isto tako kaže da je teško govoriti o nekoj naročitoj kvalitativnoj ujednačenosti prijavljenih predstava.
"Upravo u neujednačenosti vidi se ono što su zamke komedije kao dramske i teatarske forme. Ona ima svoje nivoe, može se zadržati u niskom modusu i ponuditi banalnu zabavu koja proizlazi iz proste mehanike igre, ali također, može se uspostaviti kao širi umjetnički okvir, oštar i precizan, umjetnički istinit svjedok nekog vremena i prostora, ili kada su u pitanju klasična komička djela svjetske drame - izdići se u specifičnu univerzalnost ljudskog postojanja. Zbog svega ovoga što svjedoči o širini pojma komedije teško je bilo odlučiti se za uniformne stroge kvalitativne i formalne kriterije po kojima bi se ostvarila selekcija", rekao je Bašić.
Zbog navedenog, kako dalje kaže Bašić, odlučio se da osnovni kriterijum bude "pozorišnost" ponuđenih predstava.
"Naime, komedija je zgodna za scensku upotrebu jer se čini lakom za pravljenje. U tehničkom smislu često to jeste tako, dovoljna je zgodna tema i nekoliko glumaca zajedno sa nekoliko stolica oko jednog stola, ali uglavnom takve komedije na nivou značenja ne dostižu mogućnost da postignu puni potencijal koji komedija kao dramski oblik i umjetnički poduhvat nudi, onako kako to u svom eseju kaže August Šlegel: 'Vesela igra treba da izoštri našu ocjenu i da nas nauči razlikovanju situacija i likova. Njen jedini pravi i jedini mogući moral jeste da nas učini pametnijim'", navodi Bašić, ističući da je "pozorišnost predstava" namjerni pleonazam koji upućuje na ono što našem teatru generalno, a komediji naročito, sve više fali.
Kako dodaje, radi se o sveukupnosti elemenata koji čine pozorišnu predstavu organskom cjelinom.
"Opšti dojam je da nezavisne produkcije uspijevaju napraviti komediju, ali te komedije uglavnom ne dosežu takav stepen svog oblika da bi se na njih mogla primijeniti pomenuta Šlegelova misao. S druge strane, predstave koje su rađene u produkcijama pozorišnih kuća, osim smiješnog, kao elementarne uslovnosti svake komedije, nude uzvišenije mogućnosti tumačenja jer komičkim sredstvima otvaraju slojeve naše zbilje na način da njihova individualna interpretacija (u biću svakog gledatelja ponaosob), kroz smijeh kao otklon od te zbilje, biva plodonosna aktivnost duha koja sam doživljaj zbilje, ma kakva ona bila, može mijenjati nabolje", zaključuje Bašić.