Gordana Ćirjanić nerado pristaje da je stavljaju u koš žena pisaca, smatrajući da se u toj poplavi ženskih autora često miješaju ozbiljne spisateljice sa diletantima. Dosad je objavila više zbirki poezije i proznih ostvarenja, a već dva puta se našla u užem izboru za NIN-ovu nagradu koja joj je ove godine za dlaku izmakla pred Velikićevim "Ruskim prozorom".
Njena najnovija knjiga "Poljubac" promovisana je u četvrtak navečer u Vijećnici banjalučkog Banskog dvora, a tom prilikom razgovarali smo s autorkom o književnosti, NIN-ovoj nagradi i njenom posljednjem romanu.
NN: Drugi put ste u užem izboru za NIN-ovu nagradu. Koliko Vam to znači i da li očekujete da je dobijete?
ĆIRJANIĆ: NIN-ova nagrada jeste važna, pre svega zato što je iznos od 10.000 evra lep. To omogućava piscu da bez brige radi na svojoj sledećoj knjizi, s druge strane pokreće veće interesovanje prevodilaca, to je prosto kao neki pasoš koji prevodiocima sa srpskog treba jer najčešće oni nemaju vlastiti sud ukusa ili nemaju vremena. S druge strane, mislim da je ona precenjena zato što u književnost unosi veletakmičarski duh što zaista nema veze ni sa čim. Umetničko delo naporedo sa drugim umetničkim delom ne može da bude gore ili dole. Ove godine je bilo jako teško, mnogo teže nego prethodni put kad mi je knjiga bila u užem izboru, javio se, da tako kažem, sportski duh među piscima, a javnost se gotovo kladila na to ko će dobiti nagradu. Bio je izražen pritisak medija i to mi je bilo jako naporno, a da li ću je ikad dobiti, ne znam stvarno. Nekad, u nekom životnom i stvaralačkom periodu ta nagrada je dobar vetar u jedra, a ako dođe suviše kasno ona ne mora piscu ništa ni da znači. A NIN-ova nagrada je često tako dodeljivana, ili prerano, kada može biti pogubna za pisca, ili prekasno.
NN: Možete li kratko opisati o čemu govori roman "Poljubac"?
ĆIRJANIĆ: "Poljubac" je roman o ljubavnom životu i uopšte o životu jednog invalida. On je od sveg ljubavnog iskustva tokom šezdeset godina imao jedan jedini poljubac koji samim tim narasta u nešto veoma važno i veoma krupno za njega, krupnije ili važnije nego što je za nekog kakvo seksualno ili ljubavno iskustvo. Unutar romana postoji takozvani roman u romanu, uslovno rečeno detektivskog tipa jer je Luka, glavni junak, da bi ispričao svoju priču pobegao od kuće, prvi put je uspeo da se odvaži da zamoli taksistu da mu pomogne i ode u drugi grad u jedan hotel sa prostitutkom. Drugi tok romana je potraga za njim, porodica ga traži po Kotoru.
NN: Zašto ste odabrali upravo ovaj naziv za roman?
ĆIRJANIĆ: Za ozbiljnog pisca, a smatram da to jesam, bilo je dosta rizično dati ovakav naslov u vreme kada postoji navala tzv. ženskog pisma, mnogo se govori o fenomenu žena pisaca što je meni sve jako čudno i vrlo nerado pristajem da me stave u taj koš. Dok sam bila pesnik niko nije primećivao da sam žena. Takođe, s mojim prvim knjigama proze to je bilo sasvim nevažno pitanje, a sada se toliko ističe, možda zato što ih ima mnogo, što se pojavio talas žena pisaca, međutim tu se često mešaju ozbiljne spisateljice sa zaista diletantskim knjigama.
NN: Glavni lik je osoba s invaliditetom. Zašto ste odabrali upravo osobu s invaliditetom za svog glavnog junaka?
ĆIRJANIĆ: Književni tekst ne bi bio književni tekst kad bi govorio samo o onom konkretnom o čemu govori, znači uzme se jedan ekstremni slučaj da bi se govorilo o svima nama. "Poljubac" je pre svega roman o samoći, o nesusretanju sa ljudima, a da bi se to ispričalo uvijek se nađe neki ekstremni slučaj. Inače, to je vrlo teška tema i ne bih se usudila pisati o tome da ne znam nešto o tome iz prve ruke. Imam dobrog prijatelja koji je poslužio kao model za ovaj lik, lik u romanu ima njegovu auru, inače činjenički se ništa ne podudara.
NN: Zašto ste odabrali upravo Kotor za mjesto dešavanja romana?
ĆIRJANIĆ: Htela sam da to bude mediteranski grad, činilo mi se da je najbolje da bude luka, lučki grad budući da je lik Luka trebao da ima u sebi širinu vidika, a to imaju samo prestolnice i primorski gradovi, dakle da ne pate od tog duha provincije. Luka je trebao da bude čovek koji ima širinu duha, a i topografija Kotora je takva da Luka može da se kreće u invalidskim kolicima.