BANJALUKA - Predstavom "Škola za žene", koju je po tekstu Žana Batista Poklena Molijera na scenu Narodnog pozorišta Republike Srpske (NP RS) postavila rediteljka Đurđa Tešić, ova kuća u utorak, 8. februara, s početkom u 20 časova, proslaviće četiri stotine godina od rođenja velikog pisca i pozorišnog pregaoca Francuske i svijeta.
Ovim povodom iz NP RS prisjetili su se svih premijera Molijerovih djela kroz istoriju postojanja pozorišta u Banjaluci.
"U Narodnom pozorištu u Banjaluci, u različitim periodima njegovog postojanja, na sceni su izvođena Molijerova djela - komad 'Žorž Danden' premijeno je izveden 12. januara 1932. u režiji Dobrivoja Radenkovića, premijera 'Uobraženog bolesnika' održana je 19. aprila 1933. godine, takođe u režiji Radenkovića. Komad 'Tartif' na scenu je postavio reditelj Borivoje Nedić 21. maja 1938. godine, a isti tekst postavljen je i u režiji Kalmana Mesarića 10. decembra 1955.", javljaju iz NP RS.
Kako dalje ističu iz ove kuće, predstava "Učene žene" premijerno je prikazana 29. januara 1953. godine u režiji Milana Stojanovića, dok je "Mizantrop" u adaptaciji Jana Kota i režiji Bore Grigorovića premijerno izveden 27. novembra 1974. godine.
"U Narodnom pozorištu Republike Srpske još jednom je postavljen dramski komad 'Učene žene' u režiji Stevana Bodrože. Premijerno izvođenje bilo je 20. decembra 2007. godine. Godine 2019, 1. juna, u NP RS, pod rediteljskom palicom Đurđe Tešić, premijerno je prikazan Molijerov dramski tekst 'Škola za žene', predstava koja je još na redovnom repertoaru", ističu iz NP RS.
Vrijedi spomenuti i predstavu "Molijerov Tartif ili sudbina jednog komada" u adaptaciji i režiji Ljubomira Draškića, koja je premijerno izvedena 18. septembra 1981. i višestruko nagrađena na 12. "Pozorišnim igrama BiH", održanim u Jajcu u junu 1982. godine.
Kao što se može vidjeti iz priloženog, samo u nacionalnom teatru Republike Srpske, koji od 1930. godine postoji pod različitim imenima, Molijerova djela višestruko su postavljana i nagrađivana, što je još jedan primjer da je ovaj pisac odavno više svjetski nego francuski, čemu svjedoči i Dušan Milačić u knjizi "Večni Molijer", na koju posebno skreću pažnju čelnici NP RS.
"Molijer je s Aristofanom najveći komični pisac u istoriji svetske književnosti. To izuzetno mesto među najvećima priznaje mu i Sent-Bev, najveći francuski kritičar, a možda i najveći kritičar uopšte: 'Ima u pesništvu, književnosti, jedna klasa ljudi van reda, čak i među najboljima, vrlo malobrojna, svega pet ili šest možda, od početka do danas: jedan je od tih ljudi Molijer.' Iako pravi Francuz, on je svečovečanski pisac koji podjednako pripada svim narodima i svim kontinentima", navodi Milačić, dodajući da je univerzalnost Molijerovog djela najslikovitije iskazao 1800. godine veliki engleski glumac Kembl na ručku koji su u njegovu čast priredili njegovi drugovi iz francuske komedije.
Živ razgovor, dodaje Milačić, pored ostalog, vodi se, kao što je prirodno, o pozorišnoj književnosti i postavlja se pitanje da li su veći francuski ili engleski dramski pisci.
Kako ovaj pisac podsjeća, Englezi su isticali Šekspira, Francuzi Korneja, a kada se jedan Francuz okrenuo Kemblu i pitao šta je s Molijerom, engleski glumac odgovorio je da Molijer nije Francuz, te da on zamišlja kako je Bog, kad je htio ljudskom rodu da podari zadovoljstvo komedije, jedno od najljepših koje mu je mogao dati, stvorio Molijera pa ga je spustio na zemlju rekavši mu: "Čovječe! Idi slikaj, zabavi i, ako možeš, popravi ljude!"
"Molijer je morao sići na neko mesto na zemlju, s ove strane kanala ili s one druge, ili još drugde. Mi nismo imali sreću da ga dobijemo; on je pao na vašu stranu. Šta mari? Ja tvrdim da je on naš kao i vaš. Je li Molijer samo vas slikao? Da li samo vas zabavlja? Ne: on je slikao sve nas, i svi duboko uživamo u njegovim delima", razgovor je vođen još 1800. godine, koji i danas svjedoči o Molijerovom djelu.
