Kada se bavite profesijom kao što je sviranje umjetničke muzike, koja i nije toliko eksponirana kao narodna ili novokomponovna muzika, a pri tom je najkvalitetnija, shvatite da ne treba ništa da vam bude teško, kaže mlada banjalučka violinistkinja i kompozitorka Natalija Knežević.
Ona je, otkriva, i violinistkinja i organizator, menadžer,VIP, lični šofer...
U intrvjuu za "Nezavisne" govori o CD-u koji je nedavno objavljen, klasičnoj muzici, popularnosti i poteškoćama sa kojima se susreću oni koji se bave umjetnošću.
NN: Prvi ste izvođač klasične muzike sa naših prostora čiji je rad predstavljen na CD-u.
KNEŽEVIĆ: Već duži niz godina pokušavam da kroz solističke koncerte plasiram vlastite poglede na muziku. Dobijajući povratnu reakciju od publike nastojala sam da prezentujem sebe kao slobodnog umjetnika koji je u stanju da na polovini koncerta odsvira vlastitu kompoziciju, provocirajući publiku na aplauz. Tako održavam koncerte od prve godine akademije i to samopouzdanje koje sam sticala na koncertima inspirisalo me da nastavim dalje. Sve moje kompozicije koje su ovog mjeseca krunisane CD-om imaju vlastite biografije. Neke su dio mojih koncerata, neke dio diplomskoga, a neke magitarskog ispita.
NN: Svirate na violini banjalučkog kompozitora i etnomuzikologa Vlade Miloševića.
KNEŽEVIĆ: Violinu sam dobila na korištenje na početku studiranja i sada mislim da ne bih mogla da zamislim sebe da sviram drugačiji model. Izuzetno sam emotivno vezana za tu violinu jer ona prolazi sa mnom sve neophodne stepenice za željeni uspjeh. Ima ton koji je moja inspiracija i koji nekako i mene samu dočarava. Mislim da boja tona violine uvijek odražava samog svirača. Čuveni violinista David Ojstrah je rekao da violinista treba da bude u stanju da od svoje violine napravi stradivarija. Najbolja violina u rukama nekog lošeg violiniste može da zazvuči kao prosječan instrument.
NN: Pored toga što svirate violinu, bavite se i komponovanjem. Kako je sve krenulo što se tiče ovog vida umjetnosti?
KNEŽEVIĆ: Potreba za komponovanjem kod mene se javila pred sam kraj srednje škole i to je neki moj period intenzivnijeg istraživanja violine i same violinske tehnike. Inspiraciju sam pronalazila u svemu. Na akademiji sam uz veliku podršku profesora Uroša Pešića nastojala da se u tom smislu izrazim do kraja. Počela sam da pišem kompozicije za violinu solo, koje su istovremeno bile i buntovne i dopadljive, ali iznad svega odražavale violinu kao moćan instrument koji je u stanju da bez pratnje napuni svojim zvukom cijelu salu. Proces komponovanja nije nimalo jednostavan. Zahtijeva stalno interesovanje za muziku i napredovanje u tehnici sviranja, a pored ljubavi traži i određenu količinu zrelosti. To vam je kao sagledavanje vlastite emocije, ali iz drugog ugla.
NN: Koliko je zanimanje kompozitora cijenjeno u BiH?
KNŽEVIĆ: Za mene je komponovanje spoj onoga što volim i što mogu da odsviram na violini. Stoga i nisam klasični kompozitor jer imam sreću da komponovana djela i izvodim na vlastitim koncertima, uz klasični program. Danas mladi kompozitori, konkretno na banjalučkoj akademiji, nisu u prilici da im se djela često izvode. Akademija umjetnosti je u tom smislu pružila veliku podršku otvaranjem ovog odsjeka. Mislim da Banjaluka ima publiku koja zna da cijeni nečiji uspjeh i da prepozna dobro napisano djelo.
NN: Svirali ste i u inostranstvu. Na kakav su prijem naišla Vaša djela kod tamošnje publike?
KNEŽEVIĆ: Gdje god da sviram, uvijek izvodim bar jednu svoju kompoziciju. Prvo izvođenje svoje kompozicije u inostranstvu doživjela sam u Francuskoj, u sklopu turneje kamernog orkestra "Arion", gdje sam uz podršku dirigenta Muharema Insanića prezentovala jednu svoju kopmoziciju. Danas to djelo s ponosom zovem "Sjećanje na Francusku". Svoja djela predstavila sam nekoliko puta i na međunarodnom festivalu za gudače u Crnoj Gori, na koncertima u Srbiji, Austriji i Sloveniji. U svoja djela stavljam i dio naše tradicionalne muzike, pa sve pomalo ima etno prizvuk.
NN: Radite kao profesor u Muzičkoj školi "Vlado Milošević". Koliko je uopšte naša omladina zainteresovana za umjetničku muziku?
KNEŽEVIĆ: Uloga profesora mi je važna koliko i samo sviranje. Najbolji su đaci oni kojima je profesor podrška i, u jednu ruku, uzor. S obzirom na to da radim sa srednjoškolcima, a to su novopečeni studenti i buduće kolege, osjećam veliku potrebu da se još produktivnije bavim tim mladim ljudima, ali ne samo sa violinskog odsjeka. Nedavno sam uz podršku direktora Nemanje Savića organizovala radionicu za sve srednjoškolce naše muzičke škole pod nazivom "Violina nekad i sad", na kojoj sam uz pomoć violine pokušala da pokrenem neka ključna pitanja u muzici, da im proširim poglede. Želim da održim te male radionice u svim muzičkim školama i nadam se da ću u tome i uspjeti.
"Prosnevanje"
CD Natalije Knežević pod nazivom "Prosnevanje" je projekat Kulturnog centra Banski dvor i studija "Oksigen" iz Banjaluke, rađen u cilju promocije domaćih izvođača ove vrste muzike.
"S pravom mogu da kažem da sam zaslužila mjesto izvođača koji je bio prvi u ovom projektu i da sam opravdala dobijeno povjerenje. Na CD-u imam i dvije saradnice koje su mi pomogle, a to su čelistkinja Vanja Knežević i violinistkinja Renata Kaurin", objasnila je Kneževićeva.
Tonski snimatelj bio je Momir Nikić, a izvršni producen Milorad Petrić.