Provesti cijeli radni vijek družeći se sa djecom je nešto najljepše na svijetu i kada bih ponovo birala opet bih izabrala svoj poziv. Uvijek bih poklonila srce publici, a život lutkama, kaže Nevenka - Nena Rodić, najstariji glumac lutkar i prvakinja Dječijeg pozorišta RS, koja upravo ovaj mjesec slavi jubilarnih 35 godina rada na pozorišnim daskama.
Teta Nena, kako je mnogi mališani zovu, sve ove godine skrivena iza obličja lutke veseli, zasmijava i podstiče svoju najdražu publiku na razmišljanje i maštanje. Takođe, ova glumica, koja je život i karijeru u potpunosti posvetila djeci, mlade talente uči svemu što je u vezi sa scenom, pokretom, artikulacijom i pjevanjem, ali isitiče da su lutke njena specijalnost.
"Uvijek prvo kažem da sam glumac lutkar jer sam tako i započela svoju karijeru. U toku svog dugogodišnjeg rada nosila sam i animirala sve vrste pozorišnih lutaka. Tako su se u mojim rukama našle i one najprostije, takozvane ginjol lutke, zatim javajka, koja je malo složenija i zahtjevna, zatim venecualke, marionete... Uvijek sam željela da one imaju dušu, da budu živi čovjek. Jer, djeca su mali ljudi, a lutke su kao i ljudi. U lutkama spavaju mnoge priče, samo ih treba probuditi", riječi su teta Nene.
Uvijek je nastojala pomoći djeci da kroz lutkarske predstave dublje upoznaju svoje misli i osjećanja, da jasnije misle i snažnije osjećaju.
"Djeca me čuju, vole moje uloge, prepoznaju me. Vole da se nasmiju, ali osjećaju i tugu i ljubav lukave lisice i dobroćudnog medvjeda", priča ova glumica iz "kuće lutaka", ističući da rad sa djecom oplemenjuje dušu.
Pokrenula "Rodu" da bi što više bila s mališanima
Sve ove godine Rodićeva je ostala vjerna dječjem pozorištu i radu s najmlađima. Iako se, priznaje, osjeća pomalo umorno od dugog radnog staža, ljubav prema djeci joj daje snagu da lakše prebrodi sve svoje obaveze. Upravo ta velika ljubav prema djeci je i bila glavni razlog da se teta Nena okrene i pedagoškom radu. Naime, ova neumorna glumica je prije 18 godina osnovala dječji studio glume, u kojem sve ove godine usmjerava i razvija najmlađe talente, prenoseći na njih svoju ljubav prema pozorišnoj umjetnosti. Nakon desetak godina rada 2002. godine ovaj dječji studio glume dobija ime "Roda", a nakon nekoliko godina i svoje prostorije, koje im dodjeljuje grad. Kroz ovaj studio glume teta Nena je omogućila da mališani ispolje svoju kreativnost, otkrivajući im nesebične tajne glumačkog zanata. Za proslavu svog jubileja glumica priprema predstavu u kojoj igraju upravo njeni mali glumci iz "Rode". Riječ je o predstavi "Djeco, znate li šta je na kraju", koju će publika uskoro moći pogledati u Omladinskom domu i Muzičkom paviljonu u parku "Petar Kočić " u Banjaluci.
Spisak premijera koje je ova neumorna glumica ostvarila je dug. Prvu profesionalnu predstavu odigrala je davne 1973. godine glumeći u predstavi "Sto ljudi, sto ćudi". Od tada, tokom svih ovih godina, teta Nena je ostvarila na desetine uloga, a da je zaista majstor svog zanata govore i brojne nagrade i priznanja koje već godinama niže. Tako je s nepune dvije godine staža dobila prvu nagradu za animaciju "Šeširice" na Susretima teatara u Sarajevu, koji je održan 1975. godine. Nakon te, slijede nagrada za najboljeg animatora u ulozi Vlatka u predstavi "Ribar Papunko", a 1978. godine od Udruženja dramskih umjetnika tadašnje BiH dobija diplomu i lutku, plaketu za kompletnu ulogu Majde u "Malim borcima". Dvije godine kasnije stižu ponovo i diplome i lutka, plaketa za Igračicu u predstavi "Sve, sve, ali zanat".
Uloga Sanje u "Svemirskom zmaju" najznačajnija
Premda se svakoj svojoj ulozi nesebično raduje, ova dječja glumica ipak izdvaja svoje kreacije u "Kralju jelenu" i "Svemirskom zmaju", u kojem je za ulogu uobražene Sanje na 69. susretima pozorišta lutaka BiH u Bugojnu 1986. dobila čak dvije nagrade.
"Ta uloga bila je dio mene. Kroz uobraženu Sanju odigrala sam svoje djetinjstvo, svoje mašne u kosi, simpatije, ljubavi... Toliko sam je zavoljela da je i sada ljubomorno čuvam u svojoj sobi", iskreno priča glumica.
Među najdražim nagradama koje je dobila, priča ova glumica, bila je povelja za izraziti doprinos razvijanja i stvaralaštva dječjeg pozorišta u RS, koja joj je uručena prilikom obilježavan,a pedeset godina rada Dječijeg pozorišta RS. Pored brojnih premijera i nastupa na pozorišnim svečanostima u zemljama bivše Jugoslavije, Rodićeva je učestvovala i na međunarodnim festivalima u Rimu, Gdanjsku, Bjalsku i mnogim drugima. Sve ove godine Rodićeva je ostala vjerna dječjem pozorištu i radu s najmlađima. Iako je imala prilike, kako kaže, da ode ni na trenutak nije razmišljala.
"Moja je kućica Dječije pozorište. Mislim da je potrebno svom pozorištu, svom gradu dati ono što nosiš u sebi i biti poznat među svojom djecom", kaže.
Ljubav prema sceni, priča ova glumica, datira još iz vremena kada je bila sedmogodišnja djevojčica. U prvom razredu osnovne škole pohađala je časove klasičnog baleta, a nakon gimnazije pridružila se Omladinskoj sceni pri Dječijem pozorištu u Banjaluci. Nakon pedagoške akademije javila se na audiciju u Dječije pozorište i od 1973. godine postaje član te kuće. Od tada je ova glumica život poklonila najmlađoj publici, a srce lutkama.
Bez obzira na godine radnog staža teta Nena i dalje plijeni maestralnom igrom, kao i izvanrednim glasovnim i pjevačkim sposobnostima. Poručuje da je i dalje puna pozitivne energije, koju poklanja svojoj djeci.
"Baveći se djecom vraćam se u djetinjstvo. A ono što je najljepše u djetinjstvu upravo su mašta, vedrina i ljubav", kaže teta Nena, otkrivajući na kraju zašto je cijeli svoj radni vijek provela upravo u Dječijem pozorištu.