Nina Kleflin je režiserka iz Zagreba koja je trenutno angažovana u Narodom pozorištu Sarajevo (NPS), gdje s ansamblom ove kuće radi na opereti "Orfej u podzemlju".
U pitanju je opereta kompozitora Žaka Ofenbaha, čija se premijera na pozornici ove kulturne institucije očekuje u petak, 10. marta, u 19.30.
Adaptaciju libreta potpisuje Adnan Lugonić, a ova opereta praizvedbu je imala u Parizu 21. oktobra 1858. godine. U sarajevskoj izvedbi dirigent je maestro Ognjen Bomoštar, a u predstavi učestvuju solisti i hor Opere Narodnog pozorišta Sarajevo, Balet Narodnog pozorišta te Sarajevska filharmonija. U naslovnim ulogama pojaviće se Aida Čorbadžić/Tamara Štrelov Tabulov u liku Euridike, Amir Saračević igraće Orfeja, Jasmin Bašić je u ulozi Jupitera te Ileš Bečei, koji će utjeloviti lik Plutona.
Više o svom rediteljskom radu i samoj opereti, koja će na sceni NPS biti ponovo postavljena nakon 33 godine, uoči premijere Kleflinova je govorila za "Nezavisne".
NN: Opereta "Orfej u podzemlju" u velikom stilu vraća se na repertoar Narodnog pozorišta Sarajevo 10. marta. Da li će biti teško zabaviti sarajevsku publiku?
KLEFLIN: Ovo je sjajno djelo prepuno veselih melodija, tako da mislim da neće biti teško zabaviti sarajevsku publiku. "Orfej u podzemlju" je jedno ludo, hrabro, glazbeno djelo koje će se svima dopasti. Publiku očekuje večer puna strastvenog galopa. Vidjet će bogove na Olimpu koji se ne ponašaju nimalo božanski, svijet ljudi koji obiluje bračnim nevjerama i lažima i paklenu zabavu u svijetu sjena gdje je sve dozvoljeno.
NN: Vi ste ovo djelo već imali priliku da radite na sceni Hrvatskog narodnog kazališta Osijek. Koliko će se sarajevski "Orfej" razlikovati od hrvatskog?
KLEFLIN: Svaka predstava je priča za sebe, bez obzira na to što sam ja to djelo već jednom režirala. To je svaki put novo iskustvo sa novom ekipom. Režiser se u interpretaciji najviše oslanja na glumce i pjevače, a to je u Narodnom pozorištu Sarajevo jedna odlična ekipa. Sjajan autorski tim i izvanredni pjevači, koji su uz to i odlični glumci, osigurali su mi kreativan i uzbudljiv radni proces. Posebno mi je drago što su se solisti pokazali kao izuzetni glumci koji odlično znaju dijaloge komički izvesti, a to je u ovoj opereti i te kako potrebno, jer ima mnogo glumačkih govornih djelova.
NN: Opereta "Orfej u podzemlju" bila je senzacionalna i duhovita i u 19. vijeku, bila je ogledalo tadašnjeg vremena. Da li je bilo teško prilagodili Ofenbahovo djelo današnjem vremenu i publici?
KLEFLIN: "Orfej u podzemlju" je djelo toliko svevremeno da se bez problema prilagođava današnjem vremenu i dešavanjima. Prvi put je izvedena u Parizu 1858. godine. Bila je hrabra, drska i duhovita i u vrijeme kada je nastala. Ofenbaha je nervirao lažni moral i neka izvještačena forma, pozivanje na klasicističko kazalište koje je njemu bilo jako dosadno. On je želio upravo izrugati se svemu tome na jedan duhovit način, a smatram da se i danas ništa nije promijenilo. I danas imamo slične situacije, kojima se i mi možemo u brk nasmijati, te pozvati na neke hrabre poteze, na neprekidno rušenje konvencionalnih stvari, baš kao i ova predstava kada je nastala. Zbog toga je ova predstava uvijek izazovna, originalna, ali i vesela.
NN: Da li je teško izmamiti osmijehe kod publike i kako se Vi osjećate kada u tome uspijete?
KLEFLIN: To je ono što zaista pričinjava zadovoljstvo, zbog toga se naš posao isplati. Najveća kazališna čarolija je upravo u toj zajedničkoj energiji doživljaja, trenutak kada se glumci, pjevači, susreću sa publikom koja ih gleda u tom trenutku, doživljavaju zaborav od svakodnevnih problema, od svega što nas okružuje. Kada publika potone u priču, u zajedničko uživanje u predstavi, to je za mene nešto najljepše što se može dogoditi.
NN: Predstave u Vašoj režiji nose pečat prepoznatljivosti i originalnosti. Imali ste priliku da nastupate u svim svjetskim i regionalnim pozorištima. Na koje ste svoje predstave najponosniji?
KLEFLIN: Teško je to reći, svaka predstava je uvijek novi izazov. Ona posljednja koju radiš u tom je trenutku najvažnija. Ako baš moram izdvojiti neku od njih, to je mjuzikl "Moje pjesme, moji snovi". Predstava je doživjela veliki uspjeh, sa brojnim osvojenim nagradama. To je za mene, osobno, bio veliki izazov. Voljela sam režirati i Šekspira, on mi je uvijek inspirativan. Međutim, najiskrenije, najdraža mi je predstava upravo ova koju trenutno radim i veselim se premijeri, te je željno iščekujem.
NN: Kako mlade ljude da privučemo pozorištu i čitanju klasičnih djela?
KLEFLIN: Mislim da je za mlade najbitnije da dođu u kazalište kako bi vidjeli glumce i doživjeli ono što im nijedan televizijski ili filmski program ne može pružiti. To je direktan kontakt između onog koji nastupa i onoga koji ga gleda. To je nezamjenjiv doživljaj i mlade iznova treba na to pozivati. Ujedno, treba mladima približiti i neka djela koja interpretirana na pozornici dobijaju kompletnu scensku sliku, kompletnu čaroliju, koja onda njih može i zabaviti.
NN: Operete obično imaju srećan kraj. Da li će savremeni Orfej uspjeti iz podzemlja da izbavi svoju dragu Euridiku?
KLEFLIN: O ne, neće... (smijeh). Orfej nju ne voli, a ni ona njega, pa to nije tako ni tragično. Brak je formalna stega koju nitko zapravo ne želi. Orfej neće previše plakati što se na zemlju vraća kao momak, a i Euridika, također, neće biti previše tužna što ostaje u Hadu. U Hadu je velika zabava i ona ostaje kao sljedbenica Bakhu. Sa njom u društvu su i njeni prijatelji, Jupiter i Pluton, dva vrlo zavodljiva muškarca, tako da ona nema ništa protiv toga da tamo ostane i nimalo joj neće biti dosadno.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
