Svaki glumac je priča za sebe. Neponovljiva i originalna. Treba pronaći pravi način da ga motivišete, da ga otvorite, da u njemu probudite onu želju za traganjem, za maštanjem, za radošću igre, smatra Novica Bogdanović, režiser i umjetnički direktor DIS pozorišta iz Banjaluke.
U intervjuu za "Nezavisne novine" govori o značaju amaterskih pozorišta, njihovoj trenutnoj poziciji u društvu, kao i o razlici amaterskih festivala koji su se održavali nekada i sada.
NN: Jedan ste od režisera DIS teatra, koje već dugi niz godina uspješno njeguje pozorišni amaterizam u RS. Koliko je taj posao zahtjevan za jednog režisera, s obzirom na položaj ove oblasti koja kod nas nije na zavidnom nivou?
BOGDANOVIĆ: U ova nestabilna vremena zaista je teško biti konstantan u bilo kojoj oblasti. Nakon svega što nas je snašlo i pregazilo kultura je značajno osjetila posljedice tranzicije. Nakon uređenog predratnog sistema kulturno-umjetničkih društava i amaterskih pozorišta došli smo u situaciju da je teško formulisati šta je to amatersko pozorište. Ne postoje smjernice, a novi Zakon o pozorištu ne poznaje tu odrednicu. Proteklih nekoliko godina posvetio sam se radu s mladima u pozorištu. Imao sam priliku da radim s brojnim talentovanim mladim glumcima koji su uz mene činili i svoje prve pozorišne korake. Taj rad je veoma inspirativan i pored umjetničke ima motivacionu i kulturološku dimenziju. Ono što je najvažnije je osnažiti mladog glumca da pronađe snagu da istražuje, uči, čita, kreira, a da pri tome ne izgubi onu svoju prepoznatljivu crtu. Zahvaljujući velikom trudu tima stručnjaka i uz finansijsku podršku Ministarstva prosvjete i kulture RS, uspjeli smo da oformimo i ojačamo Asocijaciju omladinskih pozorišta RS, koja trenutno ima 33 scene.
NN: Kako ocjenjujete stanje u oblasti amaterskih pozorišta u BiH i koliko je ova oblast primamljiva glumcima?
BOGDANOVIĆ: U zadnje vrijeme primjetan je pomak u radu. Svakoga dana sve više mladih ima želju da se bavi pozorištem. To mi je shvatljivo jer je pozorište živa umjetnost koja omogućava mladima da se pozabave i sobom i vremenom u kojem žive. Evidentan je i veći broj pozorišnih produkcija, koje su sve kvalitetnije. Vodi se računa o svim segmentima predstave. Ulaže se u scenografiju, kostime i, naravno, u ekipu. Značajan je i jedan dio ansambala u BiH koji njeguju savremen repertoar i koji su prisutni na festivalima širom Evrope. U BiH je sve više festivala koji se bore za mlade glumce, na kojima se kroz radionički pristup edukuju mlađe kolege. Ono što nas ograničava je nedostatak sredstava.
NN: Festival pozorišta, koji se ranije održavao na Kastelu, bio je prepoznatljiv po pozorištima koja su dolazila iz drugih država. Danas FAMA ima uglavnom domaće ili predstave iz regiona.
BOGDANOVIĆ: "Kastel-fest" je bio respektabilni pozorišni festival jer je imao odličan tim ljudi koji su ga osmišljavali. Predstave koje su izvođene 1998, 1999. i 2000. spadaju u vrhunske domete u oblasti eksperimentalnog pozorišta. Tih godina smo imali priliku vidjeti Teatar Novog Fronta iz Češke, "Kinklari" iz Italije i mnoge druge velike predstave. Divno je to što je taj festival pokrenuo i druga pitanja i što je direktno zaslužan za sređivanje ljetne pozornice i formiranja budućeg ljetneg festivala. Sada je drugačija situacija i sve se svodi na ljubaznost i procjenu ljudi koji upravljaju kulturnim fondovima. Nedostatak jasne i definisane kulturne politike doveo je do toga da se sredstva pronalaze za komercijalne programe sumnjivih kvaliteta. FAMA je nastala u nedostatku značajnijih sredstava.
NN: Kako prebroditi takvu situaciju?
BOGDANOVIĆ: Nažalost, sve počinje s finansijama, pa smo se odlučili da istrajemo na projektima koji imaju budućnost. Ovoga puta ulaže se u ljude koji zaista rade u svojim sredinama. Veliki broj publike pogleda predstave, a sve se to radi s minimalnim sredstvima, koja, za poređenje, ne prelaze sredstva potrebna za dovođenje samo jedne predstave prosječnog ansambla iz Zagreba ili Beograda. I to je realnost u kojoj živimo.
NN: Za neke od komada koje rade amaterska pozorišta javnost sazna tek na festivalima.
BOGDANOVIĆ: Zato su festivali važni. I zbog medija, ali i zbog takmičarskog duha i energije, da se pokažete u pravom i najboljem svjetlu. Mnogi ansambli bljesnu na festivalima i time skrenu pažnju na sebe, vide ih drugi selektori i ubrzo im stižu pozivi i za druge festivale. Iskustva stečena igranjem pred brojnom publikom i zdravom kritikom osnažuju ansamble i profilišu repertoar.
NN: Kako izgleda Vaš rad s glumcima? Da li im dozvoljavate da sami unose neke inovacije u tekst, glumu, pokrete ili ipak zahtijevate da se pridržavaju određenih pravila?
BOGDANOVIĆ: Ako se glumac ne igra i ako u toj igri nije radostan, onda nema čarolije pozorišta. Kada zajedno pronađemo energiju i kada smo sasvim sigurni da znamo šta želimo da poručimo našim gledaocima, onda smo na pravom tragu. Naravno da koristimo svaku priliku da mladim kolegama prenesemo i tajne zanata, ali neposrednost i individualnost su nam na prvom mjestu. U tako razigranim predstavama dopuštamo i podstičemo inovativnost, invetivnost i sposobnost improvizacije u datim okolnostima.
Planovi
NN: Šta je to na čemu DIS teatar trenutno radi?
BOGDANOVIĆ: Nije nas toliko pogodila spoznaja o krizi, koja je evidentna, koliko nepostojanje planova za budućnost u organima uprave koji bi morali da počnu da shvataju da kultura nije potrošnja. Godišnje imamo oko 60 do 70 nastupa širom BiH, uz pet premijera. Veliki je to napor uz činjenicu da nas je gradska uprava bez ikakvog objašnjenja skinula s redovnog finansiranja. Pozitivno je to što sada radimo u odličnim uslovima u Domu omladine i što ove godine imamo zaista ambiciozan plan da uradimo četiri ili pet izvrsnih praizvedbi.