"Radovan Treći", tekst Dušan Kovačević, režija Vito Taufer, koprodukcija "Grad teatar" Budva i Narodno pozorište Sombor, premijera u Budvi, na sceni između crkava.
"Radovan Treći", ta bolna komedija o samoizdaji, kako je Dušan Kovačević utvrdio u njenom podnaslovu 1973. godine, kada je napisana, u rediteljskom tumačenju Vita Taufera postala je groteskna brutalistička tragedija (dramaturg Vesna Radovanović).
U novoj predstavi je izbledjela žovijalnija karikaturalnost, naivnija žarijevska teatralnost, mračnije i agresivnije crte izvođenja su zdrobile pitkiju komičnost, osvajajući prostore gorkog i tamnog apsurda.
Za ovo upadljivo zatamnjenje tonova igre se može reći da je odgovarajući odgovor na duh vremena, na naše doba koje je znatno beznadežnije i košmarnije od svijeta prije pedeset godina. Tada smo još mogli da se smijemo apsurdima patrijarhalnog nasilja i ruralnog primitivizma, dok nas danas obuzima jeza društveno prepoznatljivih krvavih pirova.
Scenska radnja je locirana u naše vrijeme, u neobično jednoličan, svedeniji dekor, određen sivom bojom, enterijer Radovanovog doma, konkretno i simbolički tijesan, klaustrofobičan (scenografija Lazar Bodroža). Ninoslav Đorđević energično i predano gradi lik Radovana Trećeg, psihološki probojno, bolno realistički. On nije smiješna gluperda, već zastrašujuće stvaran lik paćenika koji je nasilan prema ženi i žedan krvave osvete, ogorčen zbog života u gradu koji nije njegov dom, u vječnom ratu sa okruženjem, otjelotvorenom u komšijskoj porodici Vilotić.
Biljana Keskenović takođe psihološki opipljivo igra Radovanovu ženu Rumenku, umornu i potrošenu od uzaludnog i mučnog života sa Radovanom, kao i od spoznaje neostvarenih snova, prenosi "Politika".