Pozornica

Objekti kulture bez kojih se ne može

Objekti kulture bez kojih se ne može
Objekti kulture bez kojih se ne može
Srna

BERLIN - Objekti za kulturu koštaju ponekad basnoslovne pare, ali zarada se ne naplaćuje u materijalim već u duhovnim dobrima.

Prema zvaničnim procjenama, renoviranje "Boljšog teatra" koštalo je približno pola milijarde evra, dok je "Milanska skala", koja ima 2 000 mjesta i velika je otprilike kao "Boljšoj teatar" u Moskvi, renovirana 2000. godine za 60 i po miliona evvra.

U Drugom svjetskom ratu "Skala" je u velikoj mjeri uništena, ali je onda, po okončanju rata, veoma brzo obnovljena. Po svoj prilici prebrzo, jer se ispostavilo da je krater od eksplozije narušio akustiku u teatru.

Godine 2000. odlučeno je da se krene u restauraciju. Ona je trajala tri godine i koštala 60 i po miliona evra. Sitnica u poređenju sa Moskvom.

Znatno više problema bilo je prilikom obnavljanja venecijanskog teatra "Feniks".

U januaru 1996. izbio je požar u kući za koju je Verdi komponovao svoju "Travijatu", obnovu pozorišta podržavala je cijela Italija, i to "na mjestu gđe je bila i onako kakva je bila".

Prvobitno je zamišljeno da se "uskrsnuće `Feniksa`" proslavi krajem 1998. godine. Ipak, umjesto proslave, uslijedio je niz skandala kao i obustava radova, jer je njemačko-italijanski konzorcijum pod vođstvom Filipa Holcmana imao finansijskih problema.

Na to treba dodati i jedan ogroman logistički trošak: kroz Veneciju, grad-muzej, svaki građevinski kran i čelične grede trebalo je transportovati kroz uske kanale. Zbir troškova na ponovnom otvaranju u decembru 2003. bio je oko 90 miliona evra. To je duplo veći iznos od prvobitno predložene sume.

Slučaj renoviranja opere "Pod lipama" (Unter den Linden), koja slovi za najvažniju od tri berlinske opere, poznat je već dugo.

Prvobitni plan Klausa Rota, koji je predviđao obiman zahvat tog zaštićenog spomenika kulture, odbačen je. Od septembra 2010. na snazi je plan arhitektonskog biroa iz Štutgarta "HG Merc".

Od 239 miliona, koliko je procijenjeno da će biti potrebno, 200 miliona biće obezbijeđeno iz savezne kase, a ostatak moraju da sakupe prijatelji državne opere. Ponovno otvaranje planirano je za 3. oktobar 2013.

Sve to zvuči kao mnogo novca i to i jeste tako. Ipak, potrebno je uporediti iznose: kilometar metroa košta 50 do 60 miliona evra, izuzevši kelnsku liniju "sjever-jug", gđe su troškovi zbog urušavanja zemljišta i zgrada u martu 2009. premašili milijardu maraka.

Cijena kontroverzne izgradnje mosta "Valdšleshen" u Drezdenu, koji je dolinu Elbe koštao titule "svjetske baštine", iznosila je više od 200 miliona evra, a troškovi održavanja biće oko 430 miliona evra godišnje.

"Alijans arena", novi fudbalski stadion u Minhenu za 70 000 gledalaca, koštao je 340 miliona evra.

Novac uložen u kulturu - daje profit u duhu. Zato, kao i ranije, važi ono što je jednom prilikom rekao direktor opere "Boljšog teatra" Gerd Frobuze: "Uzmite svoj porez nazad. Idite u pozorište!"

Bar je radost Moskovljana, zbog toga što ponovo imaju pravu operu - velika. Karte za planirane predstave su rasprodate, iako cijene od 50 do 200 evra po karti uopšte nisu narodske.

Najčitanije