BEOGRAD - Potrebno je godine ispuniti životom, a ne život godinama. Na vitalnosti mi zavide i oni nekoliko decenija mlađi. Moj život je, pozorišno rečeno, splet svih žanrova sem tragedije. Ovo su riječi Branke Veselinović, koja je do juče bila najstarija živa svjetska glumica.
Preminula je u Beogradu u 105. godini, a osim glume ostaće upamćena po vedrom duhu i svom humanitarnom radu.
Rođena je kao Branka Ćosić u Starom Bečeju 16. septembra 1918. godine.
"Moja majka je bila amaterska glumica, baka i prabaka su mi bile učiteljice. Svi su se družili sa ljudima, pisali su stihove, recitovali... Veliki deo mog života prošao je u Novom Sadu, kod bake i deke koji su bili učitelji. Majka mi je poreklom od sveštenika, njeno prezime bilo je Monašević, od Monaha. Neka staza, ne samo hrišćanstva, već i dobročinstva, hora, pevanja, ljubavi, sve je to obeležilo moje detinjstvo. Kao devojčica imitirala sam i igrala to što su moje mama i baka igrale, a prvu ulogu sam odigrala sa 16 i po godina", govorila je u jednom od mnogobrojnih intervjua Branka Veselinović.
Ona je pohađala glumačku školu pri Narodnom pozorištu u Beogradu od 1936. godine, a već 1938. igrala je u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu (u to vrijeme Narodno pozorište Dunavske banovine) u predstavi "Karlova tetka", što se uzima kao početak njene profesionalne pozorišne karijere.
U Beograd je prešla 1940. godine. Matične pozorišne kuće bile su joj Umjetničko (1940-1942), Narodno (1944-1947) i Jugoslovensko dramsko pozorište (1947-1978), ali je igrala na svim scenama beogradskih teatara, kako do penzionisanja 1981, tako i poslije kao honorarac.
U osvit Drugog svjetskog rata bila je udata za Branka Andonovića, muzičara i potonjeg inženjera šumarstva, koji je imao američko državljanstvo i koji je otišao u SAD pred okupaciju Beograda 1941. godine. Drugog supruga Mlađu Veselinovića (1915-2012), koji je bio glumac i prevodilac, svojevremeno student Kembriža i inače čovjek širokog obrazovanja, upoznala je na pozorišnim daskama pri radu na predstavi "Ribarske svađe", u kojoj su igrali momka i djevojku.
"Zahvaljujući Miri Stupici započela sam ljubav sa Mlađom. Pripremali smo predstavu u kojoj smo Mlađa i ja igrali ljubavni par. On je igrao Bepu Ribara, a ja Ursulu Pulentu. Probali smo u dramskoj sali na mestu gde je nekada bila crkva, danas je tu Bajlonijeva pijaca. Na probama Mira Stupica je primetila kako se Mlađa i ja uverljivo grlimo. Pitala ga je da li ima devojku, a on je rekao da nema. Znala je da sam ja bila bez momka. Onda je rekla: 'Bilo bi mnogo lepo da vi budete par i privatno, ne samo na sceni'. Tada smo se svi smejali, ali mesec po mesec i mi smo počeli da se volimo, ljubimo, a venčali smo se 1948. u septembru. Ima takvih brakova da su se ljudi zaljubili u pozorištu", sjećala se Branka Veselinović, kojoj je Mira Stupica bila i kuma na vjenčanju.
Nije imala djecu, a zajedno sa suprugom osnovala je fond za pomoć djeci s invaliditetom, što je, prema njenim riječima, vremenom preraslo u opštu pomoć djeci svih uzrasta i svih zdravstvenih stanja. Bila je ambasadorka UNICEF-a od 1980. do 1984. godine, a kasnije je postala i doživotna počasna ambasadorka ove organizacije, što joj je predstavljalo posebno priznanje.
Nakon suprugove smrti osniva i glumačku nagradu "Branka i Mlađa Veselinović", čiji je prvi laureat 2012. godine bio Nebojša Glogovac.
Branka je, takođe, bila nagrađivana glumica. Za ulogu Gine u Nušićevoj "Ožalošćenoj porodici" dobila je Sterijinu nagradu 1964. godine, a između ostalog dobitnica je "Ključeva grada" Novog Sada i dva "Zlatna mikrofona" za radio-emisiju "Veselo veče". Dobitnica je Nušićeve i Vukove nagrade, kao i Ordena rada sa zlatnim vencem koji se dodjeljivao u SFRJ. Bila je često na prijemima kod Tita, a ovaj ju je, kako je govorila, volio zbog vedrine i poznavanja jezika. Ostala je upamćena i kao poliglota. Pored maternjeg srpskog jezika, tečno je govorila ruski, mađarski, engleski i njemački, a služila se i češkim jezikom.
Branka Veselinović se ponosila i titulom vatrogasnog oficira s tri odlikovanja jer je bila odličan plivač. Trenirala je tijelo i nakon stotog rođendana.
Objavila je dvije knjige pjesama "Knjiga o dobroti" i "Veselinović Branka s decom bez prestanka", a Zoran T. Jovanović je o njoj objavio knjigu "Na dnu smeha leže suze". Riječ je o monografiji koja prati glumičin život, od prvih teatarskih koraka u najranijem djetinjstvu, ali i kroz humanitarne aktivnosti ambasadora UNICEF-a, kao i razmišljanja prijatelja, novinara, kritičara i publicista posvećenih njoj.
Jedna za drugom u knjizi se nižu slike iz predstava: Brehtove "Majke hrabrosti", komada koji su Branka i Mlađo Veselinović na engleskom igrali u Americi, zatim Nušićevih komada, scena i tekstova posvećenih monodrami "Tri lista deteline", u kojoj je Branka igrala likove tri usamljene žene, akcija Crvenog krsta, prizora "Veselih večeri" Radio Beograda, lutkarskih priredbi za djecu, kao i brojnih druženja i putovanja. Po sopstvenom priznanju, zajedno sa suprugom obišla je 75 zemalja, a lutkarstvo je učila u Beogradu, Londonu i Moskvi.
Igrala je u više od 100 predstava u pozorištu, najviše u komedijama Sterije, Nušića, Plauta, Džonsona, Gogolja, Čehova, Majakovskog i drugih, te u pedesetak televizijskih serija i filmova. Na filmu je debitovala 1950. godine u ostvarenju "Muva". Film je režirao i po djelu Branislava Nušića scenario napisao Branko Ćelović. Posljednja serija u kojoj je igrala je "Urgentni centar" iz 2014. godine, u kojoj je igrala bračnu partnerku Vlasti Velisavljeviću. Igrala je i družila se sa Miodragom Petrovićem Čkaljom i Mijom Aleksićem, a bila je i prijateljica Desanke Maksimović. Sa Desankom je zajedno nastupala u Americi, ali prvenstveno po školama širom bivše Jugoslavije.
"Najdraže mi je kada me ljudi pozdrave na ulici ili kada zovu da ponude pomoć za decu u domovima i bolnicama. Ali, gotovo da uvek osećam tremu pred dečjom publikom, jer znam da pred njima imam misiju, da treba da im kažem da ne psuju ili da pažljivo prelaze ulicu. Svoju urođenu govorljivost koristim podjednako u pozorišnim predstavama, ali i kada treba da dobijem prilog za decu. Ključ moga života je humanizam", govorila je Branka Veselinović.
U Udruženju za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju "Adligat" u Beogradu 2018. godine otvoren je legat Branke i Mlađe Veselinovića, gdje je izložen veliki broj naslova iz njihove lične biblioteke, kao i publikacija sa posvetama značajnih autora i velikana.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.