"Mislim da je moj dolazak u Bosnu i Hercegovinu posle rata više značio nego što su svi političari uradili u zadnjih petnaest godina", rekao je jedan od najpoznatijih srpskih pjesnika Pero Zubac, prisjećajući se svog poslijeratnog boravka u Mostaru.
Kada je napisao svoju najpoznatiju pjesmu "Mostarske kiše" po kojoj ga svi znaju, Zubac je imao svega 20 godina, a otad je objavio 30 knjiga poezije, 17 knjiga pjesama za decu, knjigu eseja, djelo parodija na jugoslovensko pjesništvo i 12 antologija jugoslovenskog i stranog pjesništva.
Knjige i pjesme prevedene su mu na mnoge svjetske jezike, a nalazi se u 10 stranih i pedesetak antologija jugoslovenskog pjesništva i pjesništva za djecu. Poemu "Mostarske kiše" u prevodu Irine Čivilihine, objavio je moskovski časopis "Rabotnica" u tiražu od 19.750.000 primjeraka.
Za književni rad nagrađen je značajnim jugoslovenskim nagradama. Zastupljen je u čitankama i lektiri u Srbiji, Hrvatskoj i BiH. Pero Zubac živi i stvara u Novom Sadu. U razgovoru za "Nezavisne" otkriva neke tajne njegovog stvaralaštva za djecu, popularnih ''Mostarskih kiša'', Mostaru i svojim najnovijim preokupacijama.
NN: Poznati ste kao književnik za odrasle, ali ste u Banjaluci gostovali kao dječji pisac?
ZUBAC: Slučajno sam počeo da pišem za decu. U stvari, nema slučajnosti. Negde 1971. godine sam bio na nekom savetovanju o dečjoj književnosti, tu sam napisao jednu pesmu umesto diskusije i dao je Ljubivoju Ršumoviću. On ju je sačuvao, stavio je na ploču sa svojim pesmama i tako mi dao podstrek. Ta pesma je bila o mom stavu prema tim "filozofima" koji razmatraju suštinska pitanja dece i literature. Kasnije, desila se jedna knjiga, druga knjiga..., ušao sam u taj svet. Pišem paralelno, kad pišem za decu ne pišem za odrasle i obratno, zato što je to potpuno drugi svet. Kad pišeš za decu moraš razmišljati za koji uzrast pišeš; za malu ili srednju decu. I to jeste ograničenje. Nije dobro pisati te "mešanac" knjige, zato što jednom uzrastu neke pesme mogu ostati neshvatljive i onda ne čitaju celu knjigu. Zato ja celu knjigu pravim za određeni uzrast.
NN: Vaše stvaralaštvo je obilježila pjesma "Mostarske kiše" već na samom početku Vaše pjesničke karijere. Koliko je to i dar i prokletstvo?
ZUBAC: I jedno i drugo. Smetalo mi je to do moje četrdesete godine kad sam mislio da to sklanja moje druge pesme i uopšte sve što radim, a kasnije sam shvatio da mi to otvara prostor da bi neko drugi poželio da pročita i nešto drugo. Bio sam u jednu ruku ljubomoran na tu svoju pesmu, šta su našli u toj pesmi. Imao sam jednu polemiku s mojim ruskim prevodiocem Irinom Čivilihinom, sada Ivanovnom, koja mi je kad sam je zapitao šta ima u toj pesmi da je doživela toliko izdanja i prevoda odgovorila da u njoj ima nešto što ne može da se definiše, neka tajna kao što je ruska duša.
Svako nađe nešto, valjda je univerzalno to osećanje jednom u mladosti i nikad više. Kada sam napisao tu pesmu imao sam dvadeset godina. Celu tu sitaciju s tom pesmom objasnio je Matija Bećković na svoj način rekavši kako je Pera Zubac "čim je ušao na teren odmah postigao gol, pa posle u životu uopšte nije morao da se otima za svaku loptu".
NN: Šta je najnovije što ste objavili?
ZUBAC: "Povratak Mostaru", koji je izašao u izdanju "Rabica" iz Sarajeva. To je bio moj dolazak u BiH posle rata i mislim da je taj dolazak više značio nego što su svi političari uradili u zadnjih petnaest godina. Možda to zvuči kao preterivanje, ali znam zašto to govorim. Zato što su kad sam došao u Mostar na to književno veče došli i najugledniji Hrvati i tako prešli na "muslimansku" stranu Mostara, jer je bilo sramota ne doći kad je došao Pero Zubac. Otvoreno sam im govorio svima, jer su za mene svi isti, sve što sam želeo da im kažem, vrlo kritički. Nezgodne su te pesme. Onda su oni to primili kao neko prosvetljenje, kao odušak svojoj duši, neku vrstu katarze.
NN: Šta trenutno radite?
ZUBAC: Sad se bavim nekim ozbiljnijim stvarima, dok svi uče engleski, francuski, nemački, ja sam ponovo naučio crkvenoslavenski. Imao sam potrebu da vratim narodu pisce koje je Vukova reforma odsekla od mogućnosti da ih čitamo. Bavim se Simom Sarajlijom i Milicom Stojadinović Srpkinjom. Tako sam savladao crkvenoslavenski da kad sednem u Matici srpskoj i uzmem da prepisujem rukom iz starih knjiga vrlo retko mi treba pomoć rečnika ili nekih mojih profesora koji su još živi. Svi znaju tri pesme Milice Stojadinović Srpkinje, a ima ih trideset, četrdeset. Interesuje me zašto njenih pesama nema. Želim da je vratim narodu i kažem ovo je Milica Stojadinović Srpkinja. Ostalo mi je još dvadesetak pesama. Već je prva knjiga gotova, a druga će biti krajem godine.
Biografija
Zubac je bio urednik, novinar, saradnik, kolumnista i feljtonista u više značajnijih novina, listova, časopisa i revija širom bivše Jugoslavije. Autor je nekoliko drama, liberta, scenarija za dokumentarne i kratkometražne filmove, na njegove stihove je komponovano više kantata, solo pjesama, oratorijuma, a za stihove je dobio najznačajnije nagrade na jugoslovenskim festivalima.
Realizovao je pedesetak multimedijalnih spektakala (Dani mladosti, logorske vatre, otvaranja olimpijskih takmičenja), a kao televizijski autor i urednik napisao je i realizovao preko četiri stotine scenarija za dokumentarne, muzičke, zabavne, umjetničke i emisije za djecu i mlade. Urednik je popularnih jugoslovenskih serijala za djecu "Muzički tobogan" i "Fazoni i fore", uz koje su odrasle generacije.