BANJALUKA - Banjalučka publika zajedno sa bardom Petrom Božovićem, nakon monodrame koju je izveo večeras na Velikoj sceni Nacionalnog teatra RS u čast Jadranke Stojaković poslušala je i otpjevala pjemu „Sve smo mogli mi“.
"Da je duži bio dan, da si našao za me malo vremena… Sve smo mogli mi da si samo htio ti biti nježan kao nekada", stihovi su kojima je doajen teatra himnično, na nogama i na dostojanstven način završio humanitarno veče održano za Jadranku Stojaković, njegovu prijateljicu i osobu koja je sve nas zadužila svojom muzikom. Prisutni su ispunili oko dvije trećine mjesta u sali i kupovinom karte pomogli liječenje pomenute kantautorke koja živi u Banjaluci i boluje od multiple skleroze.
"Ovo je više ljudska, psihička i moralna nego materijalna podrška Jadranki, ali i poziv onima koji materijalno mogu možda više da joj pomognu nego mi", kazao je Božović. On je, složili su gledaoci, monodramu odigrao srčanije i energičnije nego obično. Riječ je o predstavi koja sadrži fragmente iz "Luče Mikrokozme" Petra II Petrovića Njegoša, potom dijelove poema i pjesama "Ćeraćemo se još", "Reče mi jedan čoek", "Kada budem još mlađi", "Đe reče Japan", "Ovo i ono" Matije Bećkovića, a tu je isječak iz teksta "Čegović" Dragana Uskokovića. Na sav ovaj "koktel" koji u maestralnoj izvedbi i improvizaciji Petra Božovića djeluje kao jedna zasebna tematska i dramska cjelina ovaj put u produženoj izvedbi dodati su satirični monolozi iz tekstova "Biciklistički ustanak u Crnoj Gori" Zorana Kopitovića i "Skončanje Maksima Diskutanta" Vuka Bezarevića. Vuko je rano preminuli, višestruki dobitnik Domanovićeve nagrade, naglasio je Božović, za koga se za života u široj javnosti na neki čudan način uopšte nije znalo.
"Prekinut burnim aplauzima, Božović nastavlja", najavljivao je glumac novi fragment svoje bravurozne igrarije sjedeći za stolom na sceni nakon što ga je publika nagrađivala ovacijama.
"Vaša replika nije u skladu sa večerašnjom poslaničkom procedurom", odgovarao je dalje dami iz publike koja je, zapravo, bardu dobacivala riječi podrške i nesvjesno narušavala pravila monodrame, te predstavu činila interaktivnom. Procedura je, naime, bila takva da je gospođa iz publike zaslužila samoizrečeno "bravo", jer je podržala humanitarnu akciju. U osvrtu na ovo veče može se zamjeriti samo njenim sugrađanima, jer nisu uspjeli napuniti salu, a o Petru Božoviću suvišno je trošiti riječi. Njegova veličina odavno je pokazana i dokazana. Po izlasku iz sale pojedinci su samo prokomentarisali: "Božovićeva gluma je kao muzika, u ovom slučaju - Jadranke Stojaković."
