LONDON - Misterija u vezi sa jednim od najpoznatijih (samo)povređivanja u istoriji umjetnosti konačno je riješena. Istoričar umjetnosti pronašao je dokaz da je rastrojeni Vinsent van Gog odsjekao sam sebi uho nakon što je saznao da njegov brat Teo, od kojeg je zavisio kako finansijski tako i emotivno, planira da se oženi.
Martin Bejli, koji je napisao knjigu o životu Van Goga, došao je do ovog zaključka nakon detaljnog istraživačkog rada. Naime, on je u potpunosti proučio prepisku između braće Van Gog, kao i pismo koje je Vinsent napisao nakon što je sebi odsjekao uho.
Svemu je prethodilo pismo Tea van Goga, decembra 1888, kojim je on obavijestio brata da se vjerio te da ubrzo planira i vjenčanje. Ovo je bila inicijalna kapisla za Vinsenta, koji je već bio u stanju psihičkog rastrojstva.
"Vinsent se bojao da bi mogao da izgubi brata, a samim tim i finansijsku i emocionalnu podršku, od koje je zavisio", izjavio je Martin Bejli za januarski "The Art Newspaper".
Decenijama se raspravljalo šta se to zaista desilo sa Van Gogovim uhom, koje je misteriozno odsječeno neposredno pred Božić 1888. godine. Neke od teorija kažu da je u pitanju bila Van Gogova duševna bolest, dok drugi tvrde da ga je u stanje nervnog rastrojstva dovela živa koja se nalazila u njegovim bojama. Jedna od popularnijih teorija kaže da je raskid prijateljstva sa Polom Gogenom doveo Van Goga do potpunog nervnog sloma, zbog čega se odlučio na ovaj čin. Međutim, neki istoričari umjetnosti kažu da je to zapravo priča koju je Gogen ispričao, te da nije istinita.
Profesori sa Univerziteta u Hamburgu kažu da je Gogen, sa kojim je Van Gog dijelio kuću na jugu Francuske, ispričao priču kako su se Van Gog i on sukobili zbog prostitutke po imenu Rakel. Međutim, ovu teoriju su odbacili kako Van Gogov muzej u Amsterdamu tako i sam Martin Bejli, koji važi za jednog od najboljih poznavalaca života i djela Vinsenta van Goga.
Činjenica je da je Van Gog bio u stanju teškog duševnog rastrojstva, što je potvrđeno 19 mjeseci kasnije, kada je sam sebi pucao u prsa.
Bejli je godinama prikupljao činjenice i dokaze, a navodno je najviše dokaza pronašao na jednoj od posljednjih Van Gogovih slika. Riječ je djelu koje je završeno početkom 1889. godine, dva mjeseca nakon samopovređivanja. Inače, ova slika biće centralno djelo izložbe koja će biti otvorena u januaru, a na izložbi će biti izložena i neka od Van Gogovih pisama.
Na toj slici predstavljen je sto na kojem se nalazi luk, a u uglu stola i jedna koverta. Mikroskopski proučavanjem koverte Bejli je uspio da u poštanskom žigu vidi broj 67, što je zapravo bio poštanski broj pošte u Plas de Abese, koja se nalazila u blizini stana Tea van Goga, koji je tada živio u Parizu i bavio se trgovinom umjetninama.
Na koverti se nalazi i specijalni žig na kojem piše "Nova godina".
Iz poštanskog muzeja u Parizu su potvrdili da je riječ o specijalnom žigu koji se od sredine 19. vijeka stavljao na svu poštu koja je bila poslata u vrijeme Božića i Nove godine.
Bejli vjeruje da je pismo koje je dobio od svog brata bilo od izuzetne važnosti za Van Goga i upravo zato ga je stavio na jednu od svojih posljednjih slika.
Inače, Vinsent van Gog je svakog 23. u mjesecu dobijao sljedovanje od svog brata, a nekada mu je znao poslati i za dva mjeseca. U pismu koje je napisao u januaru 1889. godine Vinsent je obavijestio Tea da je dobio dugoočekivani novac u decembru.
Bejli tvrdi da je Teo pismom koje je poslao 23. decembra 1888, između ostalog, obavijestio brata da se vjerio sa svojom tadašnjom djevojkom Johanom Bonger. Bejli tvrdi da je dva dana ranije Teo obavijestio svoju majku o namjerama, a u tom pismu je napisao: "Vinsent je svakako sljedeći koji će saznati ovu vijest."
Nakon što je Vinsent odsjekao uho, Teo ga je nakratko posjetio.
O svom susretu sa bratom Teo je samo kratko napisao: "Kada sam mu spomenuo vjenčanje i pitao ga da li odobrava, samo mi je rekao da ženidba ne treba da bude jedini životni cilj."