Britanska glumica Džudi Denč proglašena je za najbolju britansku pozorišnu glumicu svih vremena u izboru časopisa "Stejdž", koji prati dešavanja u svijetu pozorišta.
"Potpuno sam ostala bez riječi, biće užasno teško ostati na visini", rekla je poznata glumica, koja je svoju prvu pozorišnu nagradu "Olivije" osvojila 1977. godine.
Na drugom mjestu se našla Megi Smit, koja, takođe, ima bogatu glumačku karijeru, dok su se na listi deset najboljih britanskih pozorišnih glumaca našli još Mark Rajlans, Jan Mekelen, Lorens Olivije, Vanesa Redgrejv, Džon Gilgud i Majkl Gambon.
Džudi Denč je rođena 9. decembra 1934. u sjevernom Jorkširu u Engleskoj. Studirala je školu drame, a nakon toga igrala na ''Šekspirovoj sceni'' nacionalnog teatra. Poznata je po ulogama jakih i autoritativnih žena. Željela je biti plesačica ili slikarka, a poslije se okušala u glumi. Pozvana je da se priključi "Old Vic Company". U dugoj karijeri glumila je u pozorištu, filmu i na televiziji. Jedna je od najviše nagrađivanih i najpoštovanijih britanskih glumica svih vremena. Godine 1970. dobila je orden britanske imperije, a 1988. dobila je i kraljevsku titulu dame. Debi u profesionalnoj karijeri imala je 1957. godine, kao Ofelija u "Hamletu" u Liverpulu. Neiskusna glumica je doživjela negativne kritike, koje su je strašno pogodile, ali je nastavila još žešće vježbati i pripremati svoje uloge, te je uskoro briljirala kao lejdi Magbet, a garderobu je dijelila s Megi Smit. Ipak, odbijena je na audiciji za film uz obrazloženje da "nema lice za film", zbog čega je kasnije izjavila da te "na filmu angažuju ako izgledaš poput nekog lika, dok u pozorištu imaš priliku uvjeriti ljude da si ono što glumiš". Skoncentrisala se na rad u teatru i 1961. na poziv Pitera Hola postala jedna od članica ansambla nove "Royal Shakespeare Company". Opet dobija ovacije za nastup u Šekspirovim djelima, među ostalim i kao Julija u "Romeu i Juliji" Franka Zefirelija. Nedugo zatim uključuje se u film, te osvaja BAFTA nagradu za najperspektivnijeg novajliju na filmu. Tokom iduće dvije decenije radeći za "National Theater Company" i "Royal Shakespear Company" postala je jedan od najznačajnijih britanskih pozorišnih glumaca.
Krajem šezdesettih je bila na turneji sa svojom družinom, čiji je član bio i Čarli Tomas, perspektivni mladi glumac s problemima s alkoholom. Tomas je iznenada i zagonetno umro, a Džudi je ostala potresena. Utjehu joj je pružio dugogodišnji prijatelj i kolega glumac Majkl Vilijams. Prijateljstvo se produbilo i on ju je zaprosio na egzotičnim lokacijama Australije. Vjenčali su se 1971. i imali su samo jedno dijete, kćerku Taru, koja će kasnije i sama postati glumica. Romantična veza ostaće zapamćena po crvenim ružama koje je Vilijams svaki petak slao Džudi, a poslije njegove smrti 2001. tradiciju je nastavila kćerka i to s ružičastim ružama.