BANJALUKA - Šezdeset osma sezona u Dječijem pozorištu Republike Srpske započela je u subotu uveče premijerom predstave "Crvenkapica", koju je po motivima bajke braće Grim i Šarla Peroa na scenu postavila ruska rediteljka Ljudmila Fedorova, koja potpisuje i dramatizaciju teksta.
Riječ je o lutkarskoj predstavi koja odmah na početku efektom priče u priči uspostavlja interakciju sa djecom u sali. Glumci čas kroz igru, čas kroz animaciju lutaka, čas kroz pjesmu koja je uz muziku u pozadini jako bitan segment ovog komada, neprikosnoveno drže pažnju sat vremena djeci i odraslima.
Uz skromnu scenografiju, ali odlično izrađene lutke, za šta je bio zadužen Andrej Zaporožskij, akteri postižu sve ono što se traži od jednog komada za djecu. Sve ima svoju mjeru i svoju težinu. Tu je humor, tu je zabava, tu su pouka i višelojnost za roditelje i one koji dolaze u pratnji djece.
Muziku je komponovao Tomislav Pehar, korepetitor je Ana Marković, dramatizaciju je sa ruskog jezika prevela Darinka Petrović, a stihove pjesama potpisuju Jovo Čulić i Duško Mazalica.
"Povedi me putem, al' imaj na umu, kako da ne skrenem ja u gustu šumu", pjeva mlada glumica Dragana Ilić, koja se krije iza lutke Crvenkapice, a Crvenkapica, zna se, skreće sa puta, inače od ove priče ne bi bilo ništa.
Tajna viševjekovne popularnosti teksta "Crvenkapice" i leži u tome što na, za današnje standarde rodnih i inih ravnopravnosti, političkih i kakvih sve ne korektnosti, djevojčica sa crvenom kapom na brutalan način saznaje kako sa "pravog" puta kroz život ne bi trebalo da skreće.
Na kraju u ovoj predstavi Crvenkapica pjeva "Ja nisam išla stazicom pravom/ već sam krenula jagode brati/ nisam mislila svojom glavom", a baka joj odgovara "Jer nisi slušala svoju mati".
Uz mladu Draganu Ilić, baku i vuka su otjelotvorili prekaljeni glumci scene Dječijeg pozorišta Aleksandra Spasojević i Aleksandar Blanić, što je dobar spoj mladosti i iskustva. Kao kontrast neodoljivo simpatičnoj Crvenkapici, u ovom komadu baka i vuk ipak "kradu šou", što im uostalom i dozvoljavaju maestralno izrađene lutke i duhovito napisane replike
Jedna od takvih replika je i ona kada vuk, uz obavezni smijeh u sali, nakon što je pojeo Crvenkapicu i baku, uhvati psića Bonija i kaže mu da ne jede rođake.
U predstavi pored pomenutih igraju Svjetlana Andrić, Zorana Šuman, Nikola Milaković, Duško Mazalica i Nikola Milaković.
Zanimljivo je da je ansambl Dječijeg pozorišta Republike Srpske ovu "Crvenkapicu", kao neku vrstu omaža, posvetio svom prerano preminulom i istaknutom članu Draganu Banjcu, koji je u prethodnoj "Crvenkapici" čak 20 godina igrao lovca, a da se lovac u novoj predstavi uopšte ne pojavljuje.
Ovako nešto se, recimo, u sportu zove "povlačenje broja". Košarkaški tim Čikago Buls u čast Majkla Džordana povukao je dres sa brojem 23, a Los Anđeles Lejkersi u čast Šekila O'Nila takođe odrekli su se dresa sa brojem 34. Možda nije najsrećnije poređenje, ali čovjeku koji gleda sa strane i navija za tim Dječijeg pozorišta naprosto bude drago zbog toga.
Umjesto lovca, iz vukovog stomaka baku i Crvenkapicu spasavaju dvojica drvosječa koji, uz odličnu igru Duška Mazalice i Nikole Milakovića, sjajno iskorištavaju svojih "pet minuta slave" na sceni.
Ono što vrijedi pomenuti, kada govorimo o ovoj predstavi, jeste detaljno razrađen lik bake, koja uz to što svojim štapom i čim sve ne izaziva opšti smijeh kod djece, biva žilavi borac za život. Ovdje dolazimo do višeslojnosti komada i onoga što nam poručuje rediteljka, a to je da je svaki život vrijedan življenja, čak i bakin za koji bismo rekli da je otpisan.
"Ova predstava je zapravo predstava o životu, o ljubavi prema životu i o bilo kojem obliku života. Predstava je i o tome da moramo živjeti, da se moramo veseliti i da je bilo kakav život bilo kog čovjeka bitan. Nikad ne znaš kada će biti kraj, mlad si, odrastao si, star si, bolestan i nikad ne znaš kada će kraj, zato moraš da uživaš u životu sada i ovdje. To je to što sam shvatila tokom rada na predstavi", ispričala je Fedorova, pred samu premijeru, a njene riječi su jednostavno potvrđene na daskama koje život znače.
Tako uostalom i glase stihovi Jove Čulića koje u jednom trenutku u ime bake pjeva Aleksandra Spasojević: "Bježi od mene starosti kleta/ I nosi moje bolesti sve/ meni se pjeva, igra i šeta/ hoću da živim davnašnje sne."
Sve u svemu, Ljudmila Fedorova uz ostale saradnike sa ansamblom Dječijeg pozorišta Republike Srpske obavila je jako dobar posao i vjerujemo da će se iz Banjaluke zadovoljna vratiti u Rusiju. Da li će ova "Crvenkapica" postići uspjeh one prethodne koja je igrala 20 godina, to ne možemo da znamo, ali potencijala za tako nešto svakako ima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
