Situacija je sve teža i teža za danske pisce zato što se izdavači okreću najviše književnicima koji prodaju velike tiraže, a to su najčešće biografije poznatih ličnosti i krimići, to se najviše prodaje, rekla je poznata danska književnica Mariana Larsen, objašnjavajući život pisaca u Danskoj.
Mariana Larsen piše pjesme, romane, knjige za djecu i drame. Dobitnica je više značajnih danskih nagrada za književnost. U razgovoru za "Nezavisne" otkriva više o svom radu i danskoj književnosti.
NN: Bavite se različitim književnim formama. Koja od njih Vam je najbliža, a na koju biste stavili naglasak u svom radu?
LARSEN: Zato što me puno zanima rad s jezikom, a isto tako i sa sviješću, mislim da je poetska forma mnogo slobodnija od forme romana. Čovjek može da prekorači neku granicu, poezija mi nudi najviše prostora za eksperimentisanje s jezikom, premda ja mnogo radim s jezikom i u romanima.
NN: Da li je poezija čitana u Danskoj? Šta najviše čitaju Danci?
LARSEN: Dosta su posjećeni javni nastupi čitanja poezije. Inače je više čitana proza. Situacija je sve teža i teža za danske pisce zato što se izdavači okreću najviše piscima koji prodaju velike tiraže. To su najčešće biografije poznatih ličnosti i krimići, jer se oni najviše prodaju.
NN: Bili ste član uredničkog kolegijuma časopisa "Poet", koji je objavljivao radove pisaca sa prostora bivše Jugoslavije. Šta mislite o srpskoj književnosti, kakva je u odnosu na dansku literaturu?
LARSEN: Ne poznajem toliko modernu srpsku književnost, ali u nekim od tih prevoda s kojima sam se susrela bilo je dosta nacionalnih crta, na taj način da se čovjek u svom izrazu zanima više za domovinu. Ali, moje poznavanje je ograničeno. Isto tako bilo je i modernista, a postoje i neki koje bih opisala kao naivci. Isti je slučaj i sa Danskom, postoji mnogo različitih struja. Na primjer, tema otadžbina u Danskoj se dešavala više u prošlom vijeku do dvadesetih godina, a onda slijedi modernizam i pravi tematski bum.
NN: Bili ste učesnica "Kočićevog zbora", kakvi su Vaši utisci o Banjaluci?
LARSEN: Prvi put sam u Banjaluci, a bila sam u Sarajevu i Beogradu. To je stvarno veliki doživljaj. Ne znam mnogo o vašoj istoriji, a tek sad sam saznala ko je Kočić. Kako sam razumjela, on je imao veoma dobro izgrađenu socijalnu pozadinu svojih djela, bio je borac protiv nepravde i zaštitnik slabijih. Čast mi je bila učestvovati u proslavi organizovanoj u sjećanje na jednog takvog čovjeka.