Mi ne trebamo pripadati, mi možemo živjeti u fikciji, možemo se izgubiti da se nikada ponovo ne nađemo.
To su veze koje uspostavljam sa svojom umjetnošću, to je razlog što uopće stvaram umjetnost, smatra Lala Raščić, mlada sarajevska umjetnica, koja se banjalučkoj likovnoj publici tokom novembra predstavlja multimedijalnom izložbom pod nazivom `Sve je povezano`.
U Muzeju savremene umjetnosti RS Raščićeva je izložila tri rada rađena od 2005. do 2007. godine, tri projekta koja zajedno čine postavku naslovljenu po trećem radu `Everything is connected` (Sve je povezano), koji je 30. oktobra proglašen najboljim radom na takmičenju koje je raspisao `T-Hrvatski telekom` i Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu.
`Ova nagrada je dosad najveći novčani iznos za otkup djela savremene umjetnosti, koji je jedna hrvatska kompanija dodijelila nekom muzeju u Hrvatskoj`, izjavila je Dunja Blažević, direktorka Centra za savremenu umjetnost u Sarajevu, gdje je Raščićeva izlagala prije banjalučke izložbe.
Osim naslovnog projekta, postavku izložbe čine i radovi `The Invisibles` (Nevidljivi), za koje je dobila nagradu `Zvono` za najboljeg mladog umjetnika u BiH i `Sorry, Wrong Number` (Oprostite, pogrešan broj), koji zajedno čine presjek stvaralaštva Lale Raščić u posljednje tri godine.
`Ono što povezuje ova tri projekta je moje bavljenje medijem videa i instalacijama i inspiracija audio-dramom`, ističe Raščićeva.
Ona kaže da svoje inspiracije vuče iz pop kulture i ističe da je uobičajena praksa u savremenoj umjetnosti da se umjetnik kroz svoj rad referira na svoju okolinu i svakodnevicu.
`Više se referiram na arhaičnu kulturu i industriju zabave, odnosno na zlatno doba radija tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća i zato se baš vezujem za film iz tog doba, jer to vrijeme isto obilježava ulazak zvuka u film. To su neke stvari koje su meni inspiracija, ali i sadašnja pop kultura mnogo utiče na moj rad, pogotovo u vektorskim crtežima rada 'Invisibles', koji nekako graniče sa dizajnerskim crtežom i ilustracijom`, objašnjava autorka.
November Paynter, nezavisni kustos, koja je radila i kao kustos `Platform Garanti` u Istanbulu i kustos-konsultant galerije `Tate Modern` u Londonu, smatra da je radoznalo istraživanje audio-drame i instalacije Lale Raščić očaravajuće i svježe. `Mada u njenim radovima ima referenci na stilove iz određenih perioda i nađeni materijal, Lala se poigrava sa tradicionalnim žanrovskim ulogama i temama kako bi izmislila neke nove narativne niti i jedan novi, savremeni ugao iz kojeg prezentuje medij`, piše November Paynter.
Ona naglašava da je autorkino lično učešće u pričama koje stvara od izuzetnog značaja.`Način na koji ona unosi takvu energiju u reinkarnacije svojih likova i na koji, raznim rekvizitima, publici često pruža fizički pristup instalacijama, potiče one koji se prvi put susreću sa njenim radom da osjete da su uvučeni u priču i dio zajedničkog iskustva`, zaključuje November Paynter.
Laline preokupacije su osjećaj gubitka, nevidljivost, nestajanje, nejasnost i iskorijenjenost.`Glas se mijenja, zvuk je asinhron, ne težim skladu u svom radu. Želim da nečeg nestane kako bih se mogla igrati sa prazninom, koju je to nešto ostavilo, 'tragajući za osjećajem vrtoglavice i nereda kao izvorima užitka'`, smatra Raščićeva.
Način rada Lale Raščić u svim njegovim aspektima, piše u katalogu izložbe Blaževićeva, `od formalnog do sadržajnog, simbolički otvara novo poglavlje u umjetnosti koje nastaje u prostoru i vremenu koje možemo nazvati zone of disturbance`.
`Nov, 'zabavni' način bavljenja temama generira ovdašnja stvarnost, od posljedica ratne traume i izbjeglištva do pitanja ličnog i kolektivnog identiteta, ogleda se u prividnoj lakoći, humoru i ironijskoj distanci`, mišljenje je Blaževićeve.
Silvija Dervišefendić, urednica kataloga izložbe, piše da autorka u svojoj trostrukoj video-kreaciji uspostavlja relaciju između socijalne stvarnosti, imaginarne dimenzije i fenomena dijaloga između sebe kao umjetnice i publike, te sugeriše prijeko potrebnu interakciju medija.
`Raščićeva upošljava i zvuk i sliku. U njenom radu vidljiv je otklon od stvarnog pojma radio-drame. Ovdje je primjernije koristiti termine audio-drama ili audio-teatar, jer je riječ o verbalnom segmentu bez zvučnih efekata karakterističnih za radijski uradak`, zaključuje Dervišefendićeva.
Jasna Jakšić, kustos u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, Lalin rad `Sorry, Wrong Number` objašnjava kao medijski triler koji fabulu dosljedno sprovodi u skladu sa komunikacijskom tehnologijom prošlog vijeka.
`U videu autorica, kostimirana na tragu nevidljivog glamura iz zlatnih vremena radijskih studija, u maniri profesionalne glumice tumači sve likove kriminalističke drame i tu bravura izvedbe dolazi do izražaja u glasovnoj izvedbi, kostimom i facijalnom mimikom`, objašnjava Jakšićeva.
Lala Raščić je svojom izložbom banjalučku publiku uvela u svoj čarobni svijet umjetničkog iskaza i pokazala im svoju stranu savremene umjetnosti, a sudeći prema dosadašnjim reakcijama, zadovoljila je potrebe ljubitelja likovne umjetnosti grada na Vrbasu. Izložba u MSU RS u Banjaluci će biti postavljena do 1. decembra.