Na području opštine Gradiška/Bosanska Gradiška trenutno živi oko 1.700 Roma. Uz svu pomoć koju Udruženje Roma nastoji da pruži ovoj populaciji, o njihovom teškom životu najbolje svjedoči činjenica da se od 1.700 Roma svega 140 djece školuje, a 25 odraslih je zaposleno. Iako stvari idu nabolje, još dosta toga ima da se uradi.
Udruženje Roma ovdje djeluje od 2000. godine i do sada su postigli zadovoljavajuće rezultate što se tiče izgradnje stambenog prostora, te udruživanja i saradnje s opštinom, kao i obrazovanja i zaposlenja Roma. Ipak, život mnogih porodica nije lak. Kao žrtve predrasuda, teško dolaze do posla, a mnoga djeca usljed brojnih zadirkivanja i maltretiranja u školama odustaju od školovanja. Ali u Gradišci, usljed rada i zalaganja Udruženja Roma, stvari polako idu nabolje.
SVE ČEŠĆE U ŠKOLSKIM KLUPAMA
Iako se bez osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanje teško integrisati u društvo, za Rome je karakteristično da se ne školuju, te da cijelog života ostaju nepismeni. Ipak, povećan broj školovanih i zaposlenih osoba iz romske populacije u Gradišci stvara drugačiju sliku o Rmima. Trenutno se u osnovnoškolskom obrazovanju nalazi 120 djece, dok je u klupama srednje škole njih 17. Na visokoškolsko obrazovanje za sada se odlučilo troje.
`Kroz moj dugogodišnji rad ovdje u RS primijetio sam da, iako je korisno, nije dobro da se Romi obrazuju. Čim postignemo jedan nivo obrazovanja, izvršimo asimililaciju nad sobom, smeta nam kada nas zovu Romima, sramota nas je da neko sazna u školi ili na poslu da smo Romi. Zaboravljamo kulturu, tradiciju, jezik, zaboravljamo da smo Romi, odnosno nećemo da se deklarišemo kao Romi, a to je žalosno`, ističe Saša Mašić, predsjednik Udruženja Roma Gradiška.
TEŠKO DO ZAPOSLENJA
Do zaposlenja je teško doći, a ukoliko ste iz romske populacije, taj proces još je teži, kaže Mašić i dodaje da, iako živimo u 21. vijeku, nažalost, još postoje brojni oblici diskriminacije. Tako Romi, bez obzira na obrazovanje, zaposlenje mogu dobiti najčešće samo u komunalnim preduzećima.
Ipak, najveći stepen zaposlenja Roma u Republici Srpskoj je, kako smatra Mašić, upravo u Gradišci, gdje je radno angažovano njih 25. Saradnja s opštinom Gradiška u vezi s obrazovanjem i zaposlenja Roma je zadovoljavajuća, kažu u Udruženju, ali nadaju se da će s vremenom postati još bolja.
`Saradnja je prilično dobra, ne kažem da ne može biti bolja, ali mi smo se maksimalno potrudili da ispunimo neke određene uslove. Na početku školske godine kupujemo knjige za učenike romske populacije, plaćamo upis u srednju školu, te obezbjeđujemo prevoz do škole. Svaki student Rom, bez obzira na uslove, dobija stipendiju, tako da radimo neke stvari i mimo normativa, ali u cilju da pomognemo`, kaže Branko Bjelovuk, načelnik Odjeljenja za društvene djelatnosti.
TEŽAK ŽIVOT
Porodica Spahe Seferovića primjer je koliko teškim životom žive brojne porodice romske populacije. Mala trošna kuća sa 12 djece, roditelji bez zaposlenja, djeca neobrazovana. Nažalost, i pored svih zalaganja Udruženja, ovakva slika je česta na području opštine Gradiška.
`Meni je najvažnije da mi bude obezbijeđena kuća, jer ova nije moja. Obraćali smo se za pomoć i opštini i Crvenom krstu, ali to su sve jednokratne pomoći. Teško je othraniti dvanaestero djece, prodajući staro željezo, jer to je jedino što ja mogu raditi`, rekao je Spaho Seferović.
S druge strane, raste i broj porodica kao što je porodica Šarić, u kojoj su i pored svih nedaća odlučili da školuju djecu. Šarić Osman i Sandra, roditelji petero djece, su nezaposleni, ali smatraju da je obrazovanje u životu važno i da će se lakše doći do zaposlenja s diplomom i stečenim znanjem. Melita, Sanja i Samanta, sve srednjoškolke, odlični su učenici i ponos roditelja i cijele romske populacije u Gradišci.
`I ja sam završio srednju školu, pa naravno da će i moja kćerka, jer je obrazovanje važno, a sa stečenim znanjem postaće neko. Trenutno je prvi razred trgovačke škole, a kada završi, tražiće zaposlenje, nadam se da će se do tada nešto promijeniti i da će biti lakše doći do posla`, kazao je Mehmed Šarić.
Sanja, učenik trećeg razreda srednje medicinske škole u Gradišci, kaže da bi rado nastavila školovanje na fakultetu, ali ne zna da li će joj roditelji to uspjeti omogućiti.
`Medicinska škola bila je moj izbor, jer volim da pomažem ljudima. Odličan sam učenik i trudim se da postignem nešto u životu, kako bih bar s uspjehom vratila svojim roditeljima za sve što su mi omogućili. Želim da nastavim dalje školovanje i trudiću se da to postignem`, naglasila je Sanja Šarić.
Porodice poput Šarića nisu rijetke, ali ipak u Udruženju Roma smatraju da bi trebalo više raditi na obrazovanju i zaposlenju. Većina porodica prihod ostvaruje sakupljajući staro željezo, te ga preprodaje. To svakako nije život dostojan čovjeka, pa u Udruženju poručuju kako bi država, ali i svi ljudi trebalo da podrže zlatne primjere poput Sanje i Melite.