BANJALUKA - Praizvedba predstave "Zaboravljena priča" autora Mine Petrić i Andreja Boke, u Bokinoj režiji i produkciji Dječijeg potorišta Republike Srpske (DP RS), na velikoj sceni ove kuće, zakazana je za 22. maj u 18 časova, a komad je namjenjen djeci od tri i više godina starosti.
U predstavi igraju Nikola Milaković, Božana Bijelić, Zorana Šuman i Aleksandar Runjić, a o kakvom komadu je riječ govorila je Ljiljana Labović Marinković, direktorica Dječijeg pozorišta Republike Srpske.
"Pred nama je premijera 'Zaboravljene priče', u režiji Andreja Boke, i biće to praizvedba divnog, nježnog teksta koji su zajedno napisali Mina Petrić i Andrej Boka. Oni su tu da posvjedoče kako je bilo sresti se prvi put sa banjalučkim ansamblom i prvi put potpisati svoja autorstva u Dječijem pozorištu Republike Srpske", kazala je Labović Marinkovićeva, dodajući da je uprava kuće na čijem je čelu angažovala Andreja Boku nakon što je njegova predstava "Igraj se sa mnom", u izvedbi subotičkog Dječijeg pozorišta, prošle godine u oktobru osvojila prvu nagradu na 23. Međunarodnom festivalu pozorišta za djecu, upravo u DP RS.
Direktorica nacionalnog teatra za djecu Republike Srpske navela je da scenografiju, kostim i lutke "Zaboravljenih priča" potpisuje Sandra Nikač, da je kompozitor Geza Kučera, dok je scenski pokret i koreografiju radila Rita Gobi.
"Riječ je o predstavi u kojoj glumci svojim pokretima, emocijama, svojim tijelom i lutkama koje nose i u kojima su pričaju priču ne izgovorivši niti jednu jedinu riječ. Riječi u 'Zaboravljenim pričama', kojih ćemo se svi mi zajedno, kroz narativ naših djetinjstava, podsjetiti izgovaraće pripovjedač. Pripovjedači pričaju priče, a taj pripovjedač je Duško Mazalica, čiji ćemo glas slušati sve vrijeme predstave, a dječaka koji je zaboravio bakinu priču i glas tog dječaka će tumačiti Todor Mazalica, sin Duška Mazalice, tako da imamo jedan neobičan generacijski susret oca i sina kroz ovu živu ljudsku priču", navodi Ljiljana Labović Marinković.
Andrej Boka pohvalio je uslove rada u DP RS.
"Ovo je moj prvi susret sa Dječijim pozorištem Republike Srpske i banjalučkim ansamblom i moram da kažem da sam bio jako prijatno iznenađen odnosom prema radu, ne samo glumaca, neko i tehnike i same uprave. Takva posvećenost se retko viđa. Ovo sad možda zvuči kao pro forma, ali stvarno to mislim. Sa dramaturškinjom Minom Petrić i ranije sam razgovarao kako su ovo idealni uslovi za rad u pozorištu", rekao je Boka.
On je otkrio da je zajedno sa Duškom Mazalicom ustanovio da bi tema predstave trebalo da bude pripovijedanje.
"Šta je pripovedanje u eri veštačke inteligencije i tehnološkog razvoja i kako bismo mogli da se vratimo na stari princip pripovedanja, neka su od pitanja na koje smo pokušali da odgovorimo u početku. Onda sam razmišljao o tome šta su motivi pričanja priče i lako se stvorio motiv ptice i jajeta, te motiv dečaka koji je voleo da ide kod bake. Baka je umrla i dečak više nije mogao da se seti priča koje je ona njemu pričala. To je osnovna premisa. Posle toga, kada sam smislio osnov priče, sa Minom sam to razradio. Ona je napisala tekst koji smo isto posle zajedno dorađivali i mislim da smo dobili jako dobar osnov za inscenaciju", pojasnio je reditelj.
Mina Petrić je rekla da je rad na ovom tekstu za nju bio jako emotivan.
"Od trenutka kada smo krenuli da radimo Andrej zna koliko sam plakala, a u stvari to nije plakanje zbog tuge, to je susret sa sobom, sa onim što nosiš, što su ti predali u nasljeđe, a to su priče. Kada smo počeli da razgovaramo o tome ko su likovi ove priče, razgovarali smo da li je to baka, da li je deka, a u stvari shvatila sam da je pripovedačko nasleđe, jedno snažno žensko nasleđe, jer su bake oduvek pripovedačice kuće. One čuvaju i porodičnu istoriju i pripovedačku tradiciju. Uostalom znamo i da je Enheduana, prvi autor, odnosno prva autorka koja se potpisala ispod jedne priče. Mi ne znamo koliko je ona tad imala godina, možda je čak bila i baka u ono vreme", ispričala je Mina Petrić.
Dodaje da su priče zapravo ono po čemu pamtimo naše bake.
"Kako smo razvijali priču shvatili smo da bake u nekom trenutku odu od nas, da nestanu, a da ih mi moramo čuvati. Bilo nam je važno da deca kao poruku sa kojom će izaći sa predstave ponesu tu ideju da je tuga emocija kao i svaka druga u životu. Važno je naučiti da se sa njom živi i da se ona vremenom pretvori u setu, pa da se posle sete pretvori i u ljubav prema sećanjima koja imamo. Zato je naša 'Zaboravljena priča' u stvari jedna radosna priča, o radosnom ponovnom susretu sa bakom kroz sećanje", pojasnila je Petrićeva.
Duško Mazalica, umjetnički direktor DP RS, rekao je da su Andrej Boka i on svesrdno podržali ideju Mine Petrić da baka bude glavni lik.
"Nas dvojica kao očevi imamo posebnu pažnju i prisutnost sa djecom kada je u pitanju pripovijedanje. Kada smo se prvi put čuli, vrlo jasno i jednostavno smo dogovorili da to treba da ide u tom pravcu. Ali kada je Mina Petrić došla, ona je jednostavno donijela tu priču o baki, koja je mnogo jača i mnogo značajnija, pogotovo kada se žensko dijete rodi, od majkine majke ono pokupi najviše jajnih ćelija. Prosto, priroda je tako pokazala. Dakle, u genetskom DNK smislu znamo da i stvari što se tiču pripovijedanja i sazrijevanja dolaze od baka", zaključio je Mazalica.