BANJALUKA - Erotski motivi u bh. književnosti su dosta rijetki i pod uticajem tabua, predrasuda ili bliži pornografiji.
Domaći književnici slažu se da se književnost, u oba entiteta, bez obzira na različite nacionalne predznake, uglavnom suštinski ne razlikuje mnogo i podrazumijeva mahom zastarjele literarne obrasce sa dosta nacionalne retorike, što ne iznenađuje s obzirom na nedavni rat.
"Na silu građeno herojsko društvo podrazumijeva da govoriti o erotskom kao ljubavnom znači slabost, a govoriti o ratu znači herojski čin", prokomentarisala je sarajevska književnica Nermina Omerbegović pomanjkanje erotske tematike u književnosti u BiH.
Uzrok pomanjkanja erotskih, književno vrijednih tekstova, Omerbegovićeva vidi i u našem mentalitetu.
"Erotsko, samo po sebi podrazumijeva priznanje osjećajnosti. Nažalost, 'našem' mentalitetu je 'pristupačnije' pisanje i govorenje o jednoj drugoj vrsti strasti. I ubijanje i ratna retorika se mogu podvesti pod strast", rekla je Omerbegovićeva.
Mlada pjesnikinja Edina Heldić u svojoj poeziji propituje odnos muškarca i žene, koji sam po sebi uključuje i erotsko, pa je ono dijelom njene poetike, ubjeđena je da su naši pisci mahom više zainteresovani za istoriju nego erotiku.
"Iz riznice erotike bh. književnici uzimaju malo, što je neobično s obzirom na to da se naše društvo svim silama trudi da sa sebe zbaci plašt tradicionalnih vrijednosti i stavova i da postane 'moderno društvo', kao da su promjene koje su se desile u posljednjih nekoliko decenija zaobišle književne krugove", istakla je Edina Heldić.
Banjalučki književnik Boro Kapetanović, u šali prozvan jednim od prvoboraca erotske literature na prostorima bivše Jugoslavije, pravio je paralele između nekad i sada kroz vizuru erotskog.
"Danas kad umjesto saobraćajne signalizacije po gradovima saobraćaj regulišu porno-gospe i gej desperadosi, mislim da i nije neka fora pisati o seksu. Dobre, stare sedamdesete kad su djevojke vrištale od seksa, a ne zato što nemaju sa kim da se krešu, bile su zlatni dani za te kerefeke", zaključio je Kapetanović.
On je dodao da literarna scena "više liči na infektivnu anemiju kopitara iliti sidu, nego na erotsku literaturu.
"Piše se ili vulgarno, banalno i prostački ili onako mirjamovski, da nikad nikom ne uđe", rekao je Kapetanović.
Goran Samardžić, književnik iz Sarajeva, čije knjige obiluju erotskom tematikom i vrlo su popularne među čitalačkom publikom, ali i višestruko nagrađivane, o svom literarnom radu kaže da se nije planirano upustio u otvoreno izražavanje seksualnosti u svojim knjigama, već spontano.
"Zato je i upalilo. I oni koji to ne odobravaju osjećaju da nisam mogao bez toga. Da je to sastavni dio mog pisanja, da ne kažem rečenice", rekao je Samardžić, dodavši da što se tiče bh. književnosti i seksa "tu stvari mrko stoje".
Samardžić smatra da u bh. literaturi ima seksa, on je bahat, trapav, obojem mizoginijom, s jakim provincijskim zadahom i smradom pod miškom. "Postoje odlični pjesnici, naročito pjesnikinje, iz čijih uradaka eros slobodno piri i često otvoreno zapisan seks. Mislim da je šansa u dobrom pisanju o seksu u rukama žena. Pisati o seksu, a ostati utemeljen u čistoj književnosti vam je veliko umijeće" zaključio je Samardžić.
Banjalučka književnica Aleksandra Čvorović, koja u svojim proznim i poetskim djelima dosta preispituje ulogu seksualnosti u životu, navela je da je s obzirom na to da je u književnost ušla vrlo mlada za nju erotika bila vrlo privlačna tema.
"Smatram da je to sasvim normalan i veoma značajan dio ljudskog života, a samim tim i nezaobilazan momenat u svim stvaralačkim procesima. Cilj mi je bio da zaintrigiram i srušim neke tabue nametnute ženi balkanskim stilom života", rekla je Čvorovićeva dodavši da je primijetila da publika izuzetno dobro reaguje na provokativne stihove, naročito kada je autor žena.
Ono što je ova autorka zapazila je i da je sredina u kojoj živimo prlično konzervativna i da jedan broj pisaca nije u stanju da se "otvori" na takav način iz straha od žigosanja sredine, porodice, ili zbog nemogućnosti da sruši i prevlada sopstvene komplekse i barijere.
"Smatraju da je časno pisati o prošlosti, rodnom kraju, ratu..., ali ne i o sopstvenoj seksualnosti. Uzmimo na primjer američke savremene pisce, najpopularniji su oni koji otvoreno govore o svojim seksualnim frustracijama i promašajima, javnost u toj literaturi uživa jer se prepoznaje. U književnom smislu to je neiscrpna oblast i vječno aktuelna tema kojom se treba baviti", kazala je Čvorovićeva.
Ranko Pavlović, pjesnik i prozaista, koji se u svojim djelima okušao i u erotskoj literaturi, smatra da postoji erotika i njen vulgarizovani oblik pornografija, a ono što se između te dvije krajnosti može smjestiti, zavisi od umjetničkog umijeća stvaralaca.
"Oni najbolji, istinski, opredijeliće se za erotiku u naznakama, pa samim tim i najizazovniju, a oni drugi, manje skloni uopštavanju, koji ne shvataju suštinu i smisao metafotre i simbola često u svojim pjesmama i proznim ostvarenjima biće bliži pornografiji, koja zatire i tragove eventualnih umjetničkih vrijednosti", izjavio je Pavlović.
Pavlović misli da je erotika dobra ako nije "napadna" i ako se naslućuje, a uzoroke zašto je ima sve manje u književnosti vidi u tome što je vulgarizovanjem neki autori uspjeli obesmisliti i što nije lako pronaći i držati se one granice preko koje se umjetničko djelo neće strovaliti u šund.