BANJALUKA - Predstavu "Mjesečev gost", po djelu Branka Ćopića, u režiji Nikole Zavišića, ansambl Dječijeg pozorišta Republike Srpske (DP RS) na Velikoj sceni ove kuće premijerno će izvesti 20. novembra s početkom u 18 časova.
Dramatizaciju tri Ćopićeve priče "Mjesečev gost", "Pohod na mjesec" i "Izokrenuta priča" uradila je Marija Ritan, scenografiju i lutke potpisuje Berina Šuščević, kostim je djelo Jelene Stojčić, a za koreografiju i scenski pokret bila je zadužena Una Đelošević.
Muziku u predstavi oblikovaće glumci koji čine ansambl: Aleksandar Blanić, Božana Bijelić, Slobodan Perišić, Ana Anđelić i Željko Milićević.
"Djeca čiji su roditelji, djedovi i bake odrastali i postajali veliki ljudi zahvaljujući Branku Ćopiću imaće priliku da kroz veoma neobičnu predstavu, po svim segmentima, svjedoče šta je Ćopić danas, kako ga danas čitamo i šta je sve ono što nam je podario. Djelo Branka Ćopića je dio naših djetinjstava. On je takođe naš savremenik i veoma je važno i bitno imati Ćopića na repertoaru", kazala je uoči premijere Ljiljana Labović Marinković, direktorica DP RS.
Ona dodaje da je ovaj projekat neobičan u procesu nastajanja, između ostalog, zbog scenografije.
"Skrajnuta u ateljeu ovdje radi umjetnica Berina Šuščević, koja je mnogim svojim djelima pokazala snagu umjetnosti radeći pod krovom Dječijeg pozorišta Republike Srpske. U tom kontekstu njena fascinacija Ćopićem i mjesecom su nevjerovatni. Kada imate takav žar i takvu energiju, a naravno uz najbolji mogući ansambl, onda je bilo potrebno naći i najboljeg reditelja, a najbolji dolazi među najbolje. Našli smo, dakle, najboljeg, a to je praški student Nikola Zavišić", ističe direktorica DP RS.
Nikola Zavišić je ime, istakla je ona u nastavku, čiji će eho odzvanjati dugo u budućnosti jer ono, kako je rekla, što je on uradio u Srbiji, Njemačkoj, Rumuniji, Češkoj i Portugalu ulazi u istoriju teatra.
"Tako s ponosom kažemo da će u njegovom čitanju, nadamo se, dugo da živi Ćopić na repertoaru ove kuće", rezimirala je Labović Marinkovićeva.
Nikola Zavišić zahvalio je Ljiljani Labović Marinković, ansamblu i cijeloj ekipi DP RS, govoreći da mu je drago što ih je upoznao, odnosno prepoznao.
"Sloboda misli i duha koju Branko Ćopić nudi, preko naših scenskih satelita, bili su izazov za sve nas do te mere da mi je žao što je završio proces rada na ovoj predstavi. Na reč izazov sam zastao i malo sam je premotao, jer je ovo za mene 'zov iza'. Izokrenuta priča koja je središnji deo ove predstave je u isto vreme san i vaspitna i pedagoška mera. Branku Ćopiću sam iskreno zahvalan za svoje odrastanje, a želeo bih da tako bude i sa današnjom decom. Ova predstava je, nadam se, naš skromni doprinos tome", naveo je Zavišić, dodajući da vjeruje da su uspjeli u onome što su naumili s ovom predstavom, jer, kako je podvukao, osjećaj prilikom procesa bio je dirljiv i lijep.
O predstavi je govorila i dramaturg Marija Ritan.
"Kada me je Duško Mazalica, umetnički direktor DP RS, pozvao i predložio da radimo, ja sam bez naročitog promišljanja prihvatila jer Branko Ćopić polazi i proizlazi iz svih od najranijeg djetinjstva sve do dan-danas. Rekla bih da ga danas dosta ozbiljnije doživljavamo sa dosta više emocija kad ga čitamo. Ono što se zadržalo od početka do kraja u radu na predstavi jeste da se ispoštuje Ćopić, dakle bez namjera da se uradi neka pretenciozna korekcija na njegovu misao i celokupan sadržaj svih priča", ističe Marija Ritan.
Ona dodaje da je, pored sadržaja, snaga Ćopićevog djela u jeziku.
"Suštinski naša namera je bila da se sačuva Ćopićev jezik, da se sačuva poetika njegovog jezika, ali isto tako da iskoristimo poeziju koju je pisao i u to sve da prožmemo čitavo njegovo biće koje je širilo plemenitost i dobrotu", podvlači Ritanova.
Glumac Aleksandar Blanić potvrđuje kakav je bio osjećaj raditi na predstavi.
"Moj lični osjećaj jeste da je stvarno bilo lijepo raditi na ovom procesu. Moram da priznam da smo u radu sa rediteljem Nikolom Zavišićem imali ogromnu slobodu, a to nije čest slučaj sa rediteljima. Nekada mi je čak bilo i nelagodno koliko je dopuštao da ja, recimo, nešto kreiram i osmišljavam. Bilo je ugodno raditi sa Nikolom, isuviše maštovito i nadahnuto. Kad je riječ o muzici bukvalno smo na sceni imali dvadesetak instrumenata što perkusijskih, što drugih, i jednostavno je bila stvar improvizacije, no na kraju se sve to lijepo uklopilo i iskristalisalo", zaključio je Blanić.
