BANJALUKA - Treća premijera u 86. sezoni Narodnog pozorišta Republike Srpske biće održana u subotu u 20 časova kada će ansambl nacionalnog teatra po tekstu Mate Matišića i u režiji Marka Misirače, na velikoj sceni, izvesti predstavu "Sinovi umiru prvi".
Misirača je uloge povjerio: Dragoslavu Medojeviću, Nataši Ivančević, Aleksandru Stojkoviću, Miljki Brđanin, Bošku Đurđeviću, Goranu Jokiću, Ljubiši Savanoviću, Zlatanu Vidoviću, Svetlani Popović, Đorđu Markoviću, Vladimiru Đorđeviću, Roku Radiši i Zoranu Stanišiću, dok je Matišićev tekst za naše prilike prilagodio dramaturg Ivan Velisavljević.
Naime, radnja originalnog teksta odvija se u selu Ričice, kod Imotskog, u Dalmatinskoj Zagori 2002. godine, sedam godina poslije rata i dvije godine poslije smrti Franje Tuđmana, dok je adaptirani komad smješten u selo Rekavice u blizinu Banjaluke i godinu 2008. - trinaestu od kako je prestao rat i drugu od kako je umro Slobodan Milošević.
I u prvom i u drugom slučaju drama prati siromašno selo pred izumiranjem, očajne, bijesne i ostarjele roditelje koje traže kosti ili bilo kakve tragove svoje djece nestale u ratu dok im sve to mafija želi prodati.
Tu su i ratni veterani, branitelji, borci u invalidskoj penziji sa PTSP-om i drugim traumama, strahovima, krivicom i depresijom iz rata o kojima se ne smije govoriti.
"Slavno je za otadžbinu mrijeti, unosno je prodavati kosti poslije rata. Takva ekonomija smrti ima svoje temelje: ona je sagrađena od ideologije žrtvovanja za otadžbinu i naciju, i borbe za njihovu 'čistu teritoriju', ideologije koju nekako uvijek prodaju oni što se od te borbe obogate ili steknu moć, a za koju nekako uvijek prvi umiru sinovi radnika i seljaka", riječi su dramaturga Velisavljevića koji je korijen Matišićevog teksta vidio u Brehtovom materijalističkom pogledu na vezu rata i trgovine.
Reditelj Marko Misirača predstavu žanrovski vidi kao realističku grotesku, te smatra da ćemo njenim postavljanjem na scenu mnogo bolje osjetiti ono što nas tišti, jer predstava problem ratne i poratne stvarnosti gleda "odozgo", iz ptičje perspektive, odnosno sa potrebnim dvodecenijskim vremenskim otklonom. Iako nam kopanja po prošlosti nikad nisu donijela dobro, ova predstava će to činiti postavljajući mnoga pitanja, od kojih je najbitnije ono: da li možemo zakopati "ratne sjekire" i početi život u sadašnjosti.
Muziku za predstavu je radila grupa "Sopot", dok scenografiju i kostimografiju potpisuju Dragana Purković-Macan, odnosno Jelena Vidović.