BANJALUKA - U pravoslavlju je brak jedna od svetih tajni, a sveta tajna jeste preobraženje. Da li se muž i žena u braku preobraze nabolje ili nagore, zavisi od uzajamne ljubavi i poštovanja.
Brak između Darinke (Nikolina Friganović) i Jovana (Ljubiša Savanović) u predstavi "Hrkači", zbog manjka poštovanja, odnosno preljube, supružnike preobražava nagore. Njihov preobražaj nagore, naravno, stvara komediju, jer u komedijama se, zar ne, uvijek smijemo gorima od sebe?!
Oni spavaju u razdvojenim sobama jer previše hrču, a mi u publici navijamo ili da se, kroz komične replike, sve vrati na staro, ili da stvari postanu još gore, odnosno smješnije. Zavisi od toga ko kako gleda. Pobogu, zar je hrkanje kao metafora preljube, iz udobnih pozorišnih sjedišta, rekli bi oni "liberalni", kraj svijeta pogotovo za toliko komične likove, da ne kažemo komedijaše?! Daj još prljavog veša, dodali bi, skidajući maske u publici lažno moralni. Pitanje svih pitanja, na kraju krajeva, jeste, da li je povratak na staro moguć čak i pod prisilom zvanom pandemija?!
Komad "Hrkači" na Veliku scenu Narodnog pozorišta Republike Srpske (NP RS) postavio je Nikola Kolja Pejaković, koji potpisuje režiju i tekst. Zvanična praizvedba treba da bude odigrana 14. marta, dok je pretpremijerno izvođenje bilo u nedjelju uveče.
Brak Darinke i Jovana, kako rekosmo, krenuo je nizbrdo baš u trenutku kada se prvi slučaj zaraze novootkrivenim virusom korona pojavio u Republici Srpskoj, tako da su supružnici prilikom zatvaranja i policijskih časova bili osuđeni jedno na drugo.
U ovoj komediji situacije nalaze se i komšinica (Miljka Brđanin) i policajac (Danilo Kerkez). Kako nam je svima svježe sjećanje na početak pandemije, tako nam je lik komšinice najbliži. Ona je jedna od onih paničara i hipohondara što zaštitnu masku sa lica nisu skidali čak ni kada jedu. Njen stav u vezi s pitanjem virusa, zaštite, dezinfekcije, a kasnije i vakcinacije po svaku cijenu postajaće sve radikalniji i samim tim izvrnut ruglu. Kroz sličan proces proći će i policajac, međutim od, kako se činilo, normalnog do lika kome će iznenada ukazana moć pomutiti razum.
Iako će se na kraju ispostaviti da je lažni predstavnik kriznog štaba, lik policajca ovdje je prikazan kao simbol jednog vremena u kojem su ljudi, umjesto na svjež zrak, bili osuđeni na TV ekrane.
Hiperbola za nedavno doživljeno je toliko moćna da je likovima zabranjeno gašenje TV prijemnika. Opšte ludilo ili odudaranje od normalnog ponašanja kod likova tek je jedna od bolesti koje prikazuje ovaj komad, čiji je radni naziv i bio "Bolest".
Što nam je sjećanje iz života svježije, recimo, na podjele na vaksere i antivaksere, to su nam i situacije iz ove predstave smješnije. U pauzama od smijeha publika se preispituje pojavom Igle (Miodrag Markićević) na sceni, a Igla se zapravo u kostimu igle, odnosno vakcine, pojavljuje u pauzi između činova uz ples poput onog u pauzama između rundi na boks-mečevima.
Igla uvijek ima istaknutu poruku o onom šta autor ove predstave misli o pandemiji i njenim nuspojavama. Razlika između boks-mečeva i ove predstave je u tome što autor udara po protivniku zvanom "nova normalnost" i u rundama i van njih.
Posebnu draž ovom komadu, u pojavama Igle na sceni, daje autorska muzika Nikole Kolje Pejakovića sa albuma "Grobovlasnici" i "Četiri prsta". To je jasan znak koliko je Kolja vjere, snage, ljubavi i znanja uložio u ovu grotesku.
Naravno, sve to uložili su i glumci zajedno sa kompletnom autorskom ekipom predstave. I dok su Miljka Brđanin i Danilo Kerkez u ulogama komšinice i policajca išli u jednu krajnost, tako su Nikolina Friganović i Ljubiša Savanović u ulogama supružnika uz komične zaplete i rasplete ipak pokušali spasiti ono što se spasiti da. Naravno, kada je riječ o braku njihovih likova.
"Nekad se mora nisko pasti /u ime ljubavi čak i niže /čovjek i žena moraju srasti /moraju zajedno da odrastu/ umjesto dvoje jedno da budu /da žive život u tom plastu", Koljini su stihovi koje je sam sebi posudio za ovu predstavu, a koji su na neki način vrhunac borbe za očuvanje braka poslije glavne bolesti u komadu, a to je preljuba.
Autorov jasan stav zastupa Darinka kada, prigovarajući mužu, kaže da se ona i Jovan pridržavaju propisanih zakona kriznog štaba, ali ne i zakona Božjih. Naravno, tonalitet i gestikulacija sjajne Nikoline Friganović sve pretvaraju u smijeh, tako da su Darinkin i Jovanov suštinski odnos uvijek u drugom planu, ali Jovan je do kraja predstave suštinski sve bliže pokajanju i tome da dobije oprost.
Da li će oprost dobiti, ostaje da visi u vazduhu. Ono što je sigurno jeste da je Narodno pozorište Republike dobilo predstavu koja u isto vrijeme progovara o aktuelnim i o vječnim pitanjima.
"Hrkačima" ćemo se u mnoštvu navrata smijati, ali ćemo nad njima biti i zamišljeni. Smijaćemo se replikama, situacijama, glumačkim bravurama, a bićemo zamišljeni nad izrečenim, ispisanim i otpjevanim porukama. Zamislićemo se nad tim zašto smo mi u publici, sa jedne, i likovi na pozornici, sa druge strane, osuđeni jedni na druge. Potrebno je samo malo uhvatiti daha i razmisliti, jer su "Hrkači" žestok nokaut za "novu normalnost". Normalnost je trajna kategorija i pridjevi poput "nova" ili "stara", uvijek i u svim vremenima, teško će pristajati uz nju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.