SARAJEVO - Nova knjiga o lingvistici i jeziku, koja nosi neobičan, simboličan naslov "O bosanskom jeziku, o propadanju Bosne i... o vama" profesora Midhata Riđanovića, emeritusa engleskog jezika i lingvistike na Univerzitetu u Sarajevu, predstavljena je u srijedu navečer u prepunoj dvorani "Cinema Cityja" u Sarajevu.
Knjiga neobičnog naziva predstavljena je uz potpuno učešće publike, često prekidana naletima smijeha i aplauza autoru i promotorima, profesorima i književnicima Nadiri Aljović, Simi Klariću i Nenadu Veličkoviću.
Ona, uz nove Riđanovićeve tekstove, donosi i one objavljene u listovima "Oslobođenje", "Slobodna Bosna" i "Dani" od juna 2006. do aprila 2008. godine, ali i nekoliko prijeratnih tekstova, te one koji nikada nisu ni objavljeni.
Svi su posvećeni lingvistici i jeziku, te uz mnogo humora i kritike opisuju današnje haotično stanje i sveprisutno politiziranje u jezičkoj oblasti.
Promotorica Nadira Aljović nazvala je profesora Riđanovića jednim od vodećih lingvista na području bivše Jugoslavije.
Kazala je kako je Riđanović osoba fascinirana jezikom, posebno nepatvorenim narodnim govorom.
"Knjiga započinje poglavljem o jezičkom metežu u Bosni, gdje autor tumači da je to rezultat političke manipulacije narodima ove zemlje, ali i neznanja. On navodi da ljude danas tjeraju da govore na tri jezika, iako je riječ o jednom, te naziva to glupošću koja nam može nanijeti samo štetu", istaknula je Aljovićeva.
Autor, također, nastavila je, ukazuje na one propise koji su glupi, neprirodni i drski. Upozorava i na pretjeranu anglonizaciju jezika, a oštre kritike upućuje i lošem prevođenju u BiH i susjednim zemljama.
"Tako kao veoma loš primjer uzima nazive šoping centara, te također, pojavu naziva u frizerskim salonima 'hajr šampon' itd.", objašnjava Aljovićeva.
Govoreći o Riđanovićevim kritkama, Simo Klarić, književnik i lingvista, izdvaja posebno one o prisilnoj podjeli jednog jezika na više njih. Citirao je autorovu misao da "ko god tvrdi da su današnji bosanski, hrvatski, srpski ili crnogorski jezik različiti, on je ekstremni nacionalista. To je jedan jezik sa četiri naziva".
Autor, dodaje Klarić, zastupa mišljenje da je obični svakodnevni govor osnovni vid komunikacije među ljudima. U isto je vrijeme strastveni protivnik ukalupljivanja jezika te kritičar današnjih lektora koji su, kako navodi autor, "slijepi izvršioci naopakih proglasa o jeziku".
Kratko, jasno i pravilno - karakteristike su kojima je Nenad Veličković opisao autorov stil. Kao takav, čitalac osjeti da razgovara s autorom te dobije objašnjenje za sve što je nejasno.
Tekst o rječniku bosanskog jezika Veličković je izdvojio kao posebno važan, jer on donosi apsolutnu kritiku današnjeg rječnika uz sedam temeljnih prigovora, potkrijepljenih nizom argumenata.
Autor je u konačnici izrazio želju za drastičnim promjenama na polju lingvistike, napominjući kako nikada ni na jedan objavljeni tekst nije dobio odgovor.
"Smatram da sve lektore treba strpati u zatvor. Oni su, pored političara obuzetih nacionalizmom, najveći krivci za uništavanje našeg lijepog jezika", rekao je Riđanović.
Istaknuo je da je jezik u opasnosti, te da su za skrnavljenje bosanskog jezika i bosanskih riječi najveći krivci jezikoslovci profesori Senahid Halilović i Dževad Jahić.
Knjigu je objavila Izdavačka kuća "Zalihica".
"Pravopisđije"
Profesor Simo Klarić, književnik i lingvista, kaže da se posljednji nakaradni primjer skrnavljenja jezika upravo sada dešava u novoj državi Crnoj Gori.
"Sramotna je situacija da pobješnjeli političari u Crnoj Gori formiraju Institut za jezik, umjesto da nahrane gladne, te uvode nova slova u abecedu. Pa, recimo, sad u crnogorskom novom jeziku postoje meko š i meko z. Ima još nekih glasova. To je uništavanje jezika, a da ne govorimo o činjenici da riječ kao 'šjedni' postoji i u drugim krajevima bivše Jugoslavije, posebno u istočnoj Hercegovini. To znači da nisu isključivo crnogorske", kaže Klarić.
On kaže da stalno zahvaljuje Bogu što u toku posljednjeg rata i nakon njega nije napisao nijednu lingvističku knjigu, ni riječnik, ni pravopis, pa ga sad niko ne može ubrajati u ove "pravopisđije".
"Žao mi je što sad ove 'pravopisđije' skrnave lijepi narodni govor, pa bi oni preveli i Šantićevu 'Eminu'. Onda bi to bilo ovako: 'Sinoć kad se vratih iz topla javnog kupatila, prođoh pokraj bašće staroga islamskog vjerskog poglavara. Kad tamo u bašći kraj grana jasmina s vrćem u ruci stajaše Emina...' Uvijek sam se zalagao za pravilo 'piši kako govoriš, govori kako pišeš', a toga danas nema", kaže Klarić.