BANJALUKA - Cijeli život se osjećam kao pisac. I sve sam radila s ubjeđenjem da sam pisac. I s velikom ljubavlju, jer bez ljubavi nema ništa. Ljubav je moja najveća inspiracija, rekla je Stevka Kozić-Preradović povodom 35 godina njenog književnog rada.
U ime književničinih godina u književnosti u četvrtak uveče u Vijećnici Kulturnog centra Banski dvor u Banjaluci upriličen je književni portret Stevke Kozić-Preradović.
Razne aspekte stvaralaštva ove književne slavljenice osvijetlili su profesor dr Branko Milanović i književni kritičari Svetozar Ličina, Nebojša Ivaštanin i Ljiljana Lukić. Trio Muzičke škole "Vlado Milošević" je svojim muzičkim numerama obogatio program.
"U svojoj jubilarnoj godini Stevka je objavila knjige 'Sunčeva lektira', 'Biserni dvorac' i 'Vijek ljubavi'. Sve tri su veoma lepe i bilo mi je lepo da ih čitam i pročitavam ovih dana...", rekao je Milanović.
Svetozar Ličina se osvrnuo na djela Stevke Kozić-Preradović koja su namijenjena najmlađoj publici.
"Treba biti posebno hrabar pa se latiti poezije za djecu, a Stevka je to učinila još davne sedamdeset i neke...", istakao je Ličina i zaključio:
"Književnica uspijeva stvoriti doživljaj viđenja svijeta dječjim očima. Za proteklih 35 godina ona je sagradila jednu literarnu koloniju zasnovanu na ljubavi i iskrenosti prema djetetu."
Nebojša Ivaštanin, koji je bio urednik i recenzent prve knjige Stevke Kozić-Preradović i recenzent je njene najnovije knjige "Vijek ljubavi", istakao je da Kozić-Preradovićeva smatra da "čovjek živi da bi volio".
Ljiljana Lukić je iz svog pera rasvijetlila haiku poeziju svestrane književnice.
Stevka Kozić-Preradović piše za djecu i odrasle. Objavila je tri knjige proze i 19 poezije, od čega su tri haiku poezije. Dobitnica je brojnih značajnih nagrada, a poezija joj je prevođena na 69 stranih jezika.