BANJALUKA - Rijetka je privilegija u 35. godini na sceni gledati predstavu stariju od sebe. Međutim, ako je ta predstava politička satira, zbog vječne aktuelnosti teme, uz privilegiju, u pozorišnoj sali po pravilu vam serviraju i određenu dozu zabrinutosti.
Tako je bar bilo u četvrtak uveče u dupke punoj sali Gradskog pozorišta "Jazavac". Radoslav Rale Milenković igrao je monodramu "Naši dani". Odjeven poput starog, iskusnog, ali po odijelu bi se reklo olinjalog konobara služio je gorčinu i smijeh. Recepti stari - prestari, restoran (čitaj pozorište) nešto mlađi sa stažom od tek nekoliko hiljada godina, Milenković tu radi od tek koju godinu prije vašeg rođenja, a jelo svježe - iako u našem narodu tradicionalno od Radoja Domanovića do danas.
Preciznije, riječ je o monodrami rađenoj po Domanovićevim satirama i Disovoj poeziji, dok su adaptacija, dramatizacija tekstova, režija i gluma djelo isključivo Milenkovića. Domanović je satire pisao za vrijeme Obrenovića, Dis je pjesmu "Naši dani" napisao za vrijeme Karađorđevića, a Milenković je premijerno izveo monodramu za vrijeme socijalizma, konkretno 17. maja 1984. godine.
Izvođenje u Banjaluci bilo je 1742. i ovi podaci zaista djeluju zadivljujuće, ali šta tu brine? Brine što je Domanović pripovijetku "Danga" smjestio u nepoznatu zemlju iz sna koja više liči na Srbiju danas nego na Srbiju za vrijeme Obrenovića.
Brinu žigovi na čelu u zemlji iz sna koji su metafora žigova iz partijskih knjižica, a političkih partija kod Srba danas više nego ikada.
"Sad svu slavu pronađosmo u partiji", pisao je Dis 1910. godine, a 2020. vrhunac te slave se ne nazire. To se vidi i uvijek novom aktuelizacijom komada "Naši dani".
Radoslav Milenković ovdje igra više od trideset likova, a jedan od njegovih protagonista vojnog ministra ne pronalazi u kabinetu jer je ovaj na petnaestodnevnoj vojnoj obuci. Milenkovićev ministar policije, sa druge strane, govori kako će pjevati "Miljacku", jer se narod okupio na ulici da proslavi petogodišnjicu osedlavanja njegovog konja. Nakon ovakve predstave čovjek ne može da se ne zapita da li su hiperbole umjetnika iz prijašnjih vremena bliže prijašnjoj ili današnjoj stvarnosti, te da li su oni koji tvrde da umjetnost danas ne može ispratiti stvarnost uopšte upućeni u umjetničke tokove ili su samo konzumenti masovnih medija. Predstava "Naši dani", kao što joj i samo ime kaže, vjerno odslikava sadašnji trenutak, a koliko se taj trenutak razlikuje od doba Obrenovića, Karađorđevića ili socijalizma, priča je za sebe. Ukratko, to je priča o mentalitetu jednog naroda koji nije sklon promjenama i takvu priču već 36 godina na tacni nam servira Radoslav Rale Milenković. Možemo mu samo poručiti, svaka čast - vrhunska usluga, majstore.