BANJALUKA - Banjaluka ove godine obilježava 40 godina od velikog zemljotresa, ali i jubilej velike humanosti umjetnika širom svijeta, koji su poklanjajući svoja djela dali podršku razrušenom gradu.
Godina zemljotresa 1969. obilježena je velikom izložbom Mersada Berbera u tadašnjoj ekspozituri sarajevske Umjetničke galerije u Banjaluci, koja je danas poznata kao Muzej savremene umjetnosti RS.
"Bila je to prva takva izložba koju je Berber radio, sačinjena od listova japanskog papira na kojima je štampao svoje drvoreze. To je bilo nešto fantastično", prisjeća se kustos Vidosava Grandić, koja je u to vrijeme bila upravnik Galerije u Banjaluci.
Tadašnja Galerija bila je smještena na drugom spratu Doma kulture i u njoj su od 1965. do 1969. godine održavane mnoge izložbe domaćih i stranih autora.
Prema riječima Vidosave Grandić, upravo u trenutku zemljotresa najvažnije je bilo spasiti Berberovu izložbu, kao i ostala djela kojima je Galerija raspolagala.
"Dela smo pakovali i slali za Sarajevo, što je bilo rešenje za prvu ruku. Onda se postavilo pitanje kako i šta dalje, koje me navelo da predložim Udruženju likovnih umjetnika BiH, čiji je tadašnji predsednik bio baš Mersad Berber, da se zajednički organizujemo i uputimo jedno pismo umetnicima, u kojem ćemo da im kažemo šta se dogodilo i zatražimo njihovu pomoć", navela je Grandićeva.
Kako je ovaj poziv urodio plodom, pala je odluka da se pismo uputi i tadašnjem predsjedniku Saveza likovnih umjetnika Jugoslavije Radenku Niševiću da akcija prikupljanja djela bude proširena na cijeli prostor nekadašnje Jugoslavije.
"Uputili smo pisma i našim ambasadorima akreditovanim u zemljama sveta i ambasadorima stranih zemalja akreditovanih u Jugoslaviji. Moram reći da je odziv bio neočekivano veliki. U tom periodu, od kraja 1969. godine pa do 1972. godine, u Banjaluku je stiglo preko 700 dela umetnika iz Jugoslavije i sveta", navodi Grandićeva, rekavši da im je i ondašnja Vlada Savezne Republike Njemačke poklonila rad grupe "Zero" koja se, po nekima, i smatra današnjim najznačajnijim muzejskim eksponatom.
"Pitanje najvrednijeg eksponata je teško, ali grupa 'Zero' je u to vreme bila
najaktuelnija grupa na svetskoj sceni i činila je prekretnicu u umetnosti Evrope", objašnjava Grandićeva, ističući da je po njoj upravo njihov rad ono što bi izdvojila iz bogatog fundusa Muzeja.
Banjaluka je sa oko 700 doniranih djela 1980. godine formirala sopstvenu galeriju, dobivši na korištenje od Izvršnog odbora grada staru željezničku stanicu koja je bila u polusrušenom stanju.
"Adaptirali smo je i 1981. godine smo postavkom dela jugoslovenskih i instoranih umetnika otvorili Umjetničku galeriju. Mnogo je značio i 'Jesenji salon', zahvaljujući kome je s pravom ime Umjetničke galerije transformisano u Muzej savremene umjetnosti", navodi Grandićeva.
Najznačajnija djela MSU RS danas, pored grupe "Zero", predstavljaju i radovi banjalučkih umjetnika koji su činili nekadašnju grupu "Četvorica", a pored njihovih tu su i djela drugih značajnih autora.
"Iz različitog ugla poimanja našeg fundusa, kad bi bila napravljena pojedinačna anketa sa kustosima, svi bi dali različite odgovore, jedni da su najvažnija djela grupe 'Četvorica', drugi da je to grupa 'Zero'", navodi Ljiljana Labović-Marinković, direktor Muzeja savremene umjetnosti RS, dodavši da je po njenom mišljenju možda najvrednija "Žuta slika" Mladena Miljanovića.
"Otkupili smo rad Mladena Miljanovića koji će sigurno za 20 godina biti referenca Evrope. Po meni bi sada najvrednije bilo otkupljivati radove naših mladih umjetnika čije karijere prepoznajemo kao važne", kaže Labović-Marinkovićeva, dodavši da se u materijalnom smislu vrijednim smatra rad grupe "Zero" koji se sada procjenjuje na oko 100.000 evra upravo zbog značaja koji su sedamdesetih postigli pobjegavši od slike u tehniku koristeći svjetlo i skulptorske efekte.
Labović-Marinkovićeva ističe da je najveći problem sa kojim se MSU RS kao vodeća likovna institucija RS danas susreće otkup djela.
"Sredstava za otkup ima, pokušali smo da kroz naše srednjoročne planove u obrascu za godišnji plan jedna stavka bude institucija otkupa, ali nismo uspjeli pravnoformalno da nametnemo u tom dokumentu da bude pronađen novac namjenski trošen za otkup", kaže Labović-Marinkovićeva.
Ona dodaje da je 2006. godine MSU RS dobio 30.000 KM za otkup, a nakon toga sredstava nije bilo, te da je na Ministarstvu prosvjete i kulture RS da razriješi taj problem.
"Može se desiti da mi sad dođe neko i ponudi kapitalno djelo, a ja nemam načina da ga otkupim. Djela Špire Bocarića ima na američkom tržištu, može se naći na internert aukcijama, ali mi ne možemo to da si priuštimo. Djela dobijamo samo poklanjanjem, a i produkcija rada povremeno omogući i otkup", kaže Labović-Marinkovićeva.
Sedamdesete
Sedamdesetih godina su radovi čuvani u tadašnjoj zgradi Sekretarijata unutrašnjih poslova. Čitav tavanski prostor je bio u slikama i sanducima. Dio djela je bio smješten i u zgradi nekadašnje SDK.
"Jedno vreme smo bili u zgradi pozorišta, pa i u Kastelu, potom smo bili u kući Milanovića, gde je nekada bio KUD 'Veselin Masleša', nismo hteli da prekidamo našu aktivnost nijednog trenutka. Imali smo dogovor sa 'Kosmosom' i tamo smo u njihovom prostoru pravili izložbe svakih 20 dana", kaže Grandićeva.
Izložba za godišnjicu
Četrdeset godina od zemljotresa koji je potresao Banjaluku biće obilježeno velikom izložbom u Muzeju savremene umjetnosti RS, koja će u znak sjećanja na taj događaj biti održana u oktobru ove godine.
"Pripremamo posebno iznenađenje za banjalučku publiku, a sve što sada mogu da otkrijem je da će izložba posvećena zemljotresu biti održana upravo 27. oktobra, na njegovu godišnjicu", navela je Ljiljana Labović-Marinković.
Donacije
Zahvaljujući Kemalu Širbegoviću i njegovoj supruzi Biserki Gal MSU RS danas ima izuzetno bogatu grafičku zbirku pariske škole. Savez likovnih umjetnika Mađarske je izdvojio kompletnu izložbu od 104 eksponata i poklonio je Banjaluci.
"Bilo je pojedinaca koji su slali pisma, sami nalazili načina da svoja dela dostave u Banjaluku. Možda je zanimljivo i to kako je jedan mladi slikar Indus, koji je završio Akademiju u Beogradu, dolazio u Banjaluku sa kolegom iz grupe Kemalom Širbegovićem. Kad je čuo za zemljotres, sakupio je u Kambodži dela svojih kolega, potom u luci našao jugoslovenski brod 'Romania' i zamolio kapetana da preuzme slike za Banjaluku", kaže Grandićeva.