Slađana Kilibarda, rediteljka iz Zagreba, u završnoj je fazi priprema za predstavu "Stranci u noći" koju će, po tekstu Ane Đorđević (tekst nastao po filmu "Potpuni stranci" Paola Đanovezea), postaviti na veliku scenu Narodnog pozorišta Republike Srpske.
Ansambl ove kuće predstavu će premijerno izvesti u petak sa početkom u 20 časova, a kako kaže rediteljka, komad je posvećen nedavno preminulom mladom reditelju Igoru Vuku Torbici.
"Predstava je posvećena mom prijatelju i režiseru, za koga stvarno smatram da je bio jedan od najtalentiranijih mladih režisera sa prostora bivše Jugoslavije. On je povezivao dvije sredine kao i ja. Oboje smo zapravo Srbi iz Hrvatske koji su otišli studirati u Beograd, a onda smo se poslije vratili. Radili smo na cijelom prostoru bivše Juge. Mislim da on stvarno zaslužuje da ga se ne zaboravi", kazala je Kilibarda uoči same premijere, a više o predstavi, pozorištu u doba pandemije i njenom radu pročitajte u intervjuu koji je dala za "Nezavisne".
NN: Rad na predstavi prekinulo je snimanje filma "Dara iz Jasenovca", a potom i pandemija. Nastavili ste sa radom tek ove godine. Koliko se teško bilo vratiti u igru?
KILIBARDA: Mi smo krenuli iz nule. Ništa od onoga prije nije ostalo. Mi smo za stolom mnogo toga uradili 2019. godine, ali pošto je Nikolina imala jako veliku ulogu, onda je stalno morala ići na snimanje i zapravo nama je bilo ostalo tek petnaest dana da napravimo taj finiš. Produkcija "Dare iz Jasenovca" to nije ispoštovala i onda smo jednostavno napravili rez. Mislili smo nastaviti predstavu kad snimanje filma bude završeno. Međutim, potom je došla pandemija i ovaj ponovni rad nakon godinu i po dana bio je zanimljiv i meni i glumcima jer je otvorio neke nove stvari i mislim da je nekako i bolje ispalo nego što bi tada.
NN: Koliko ste zadovoljni saradnjom sa ansamblom NP RS?
KILIBARDA: Jako sam zadovoljna. Mislim da je to jedan jako dobar i kvalitetan ansambl, da ima vrhunskih glumaca. Vi kad dođete ovdje, teško vam je izabrati koga biste uzeli. Ja sam glumce birala po nekom senzibilitetu likova koje su trebali da glume i prezadovoljna sam sa radom. Rad uopšte nije bio lak, bilo je jako teško jer smo mi imali jedan tekst koji kada ga čitate i kada film pogledate, ima jednu lakoću. Dakle, nema nikakvu težinu u sebi. Ja sam to nadogradila jer sam htjela da taj tekst bude dramski i da zapravo taj humor proizlazi iz međuljudskih odnosa i situacija, a da pokažemo ovom predstavom svu tragediju današnjeg života. Dakle, u 21. stoljeću, u vremenu otuđenosti, kada nemamo konekciju jedni sa drugima.
NN: Umjesto zbližavanja tehnologija nam je donijela otuđenost?
KILIBARDA: Tehnologija je donijela pomak u tom smislu da mi u svakom trenutku možemo saznati neke stvari koje je svako od nas prije čuvao samo za sebe. Svako od nas ima nekakvu ličnu kartu, nekakav profil kroz taj Facebook, Instagram, Viber, telefone. Sve što hoćemo da sakrijemo u jednom trenutku može biti javnosti izloženo, tako da je tu neka razlika u odnosu na prije. Samo to otuđenje ide uz razvoj tehnologije, jer sve više tehnologija dolazi u prvi plan, a sve manje ljudi. Postoji u tekstu jedna rečenica koja kaže "hajde da na miru razgovaramo jedni sa drugima licem u lice". Dakle, danas je lakše uzeti mobilni telefon, tipkati i dopisivati se otuđen od ostalih ljudi nego da nekom kažeš nešto u lice i da ga pogledaš. E, sad, ova pandemija je dodatno zakomplicirala stvar jer ona kao takva ne dopušta ljudima kontakte. To je ono o čemu se moramo zapitati, šta nam donosi budućnost.
NN: Ovih dana internetom kruži fotografija izvjesne djevojke koja se popela na jednu pasarelu u Banjaluci rizikujući život zbog fotografije i lajkova.
KILIBARDA: Svijest ljudi se očito mijenja, ne nabolje, nego nagore. Na Plitvičkim jezerima u posljednje vrijeme bilo je jako mnogo tragedija upravo zbog fotografija, slikali su se pa su pali, tako da to ne vodi na dobro.
NN: Da se vratimo na predstavu. Tekst Ane Đorđević nastao je po filmu "Potpuni stranci". Obično biva obrnuto, da filmovi nastaju po predstavama...
KILIBARDA: Jeste, obično biva obrnuto, ali u zadnje vrijeme postoje dvije tendencije u kazalištu. To je prebacivanje filmskih uspješnica u kazalište i prebacivanje romana u kazalište. Jako malo je autentičnih, novih dramskih tekstova koji se pišu, a koji se stavljaju na daske koje život znače.
NN: Kako se na daskama koje život znače egzistira tokom pandemije?
KILIBARDA: Pozorište je specifičan medij. Ono opstaje zato što komunicira sa gledateljem. Vi dođete u pozorište zato što postoji razlika između filma koji pustite. Ovdje imate direktnu energiju koju glumac prenosi na onoga ko gleda predstavu. Pozorište nikada nije bilo neki masovni medij koji konzumira jako puno ljudi kao što je to slučaj sa televizijom ili filmom. Mislim da pozorište u ovoj pandemiji najviše pati, zbog tog direktnog kontakta glumaca i onih koji gledaju. Najgore su zapravo prošli sobodni umjetnici. Oni koji nemaju stalne poslove, nego žive od svojih projekata, jer većina je projekata zapravo ili prolongirana ili je potpuno skinuta sa repertoara. Na primjer, u Zagrebu se predstave igraju za 37 ljudi u svim velikim pozorištima. Onda su se svi, da bi opravdali svoje plate i postojanje, prebacili na online predstave, ali to nema velikog odjeka. Imalo je onda kad je bio lockdown, ali mislim da pozorište ne može opstati na online varijanti.
NN: U Banjaluci, tačnije u Gradskom pozorištu "Jazavac", postavili ste predstavu "Malo blago", koja se u gradu, ali i sa strane na festivalima, sa velikim uspjehom igra već godinama. Koja je tajna uspjeha ovog ženskog komada koji obožava muška publika?
KILIBARDA: Ja sam dobila prevedeni tekst u Hrvatskoj koji je rađen na kajkavskom izgovoru. Ljubiša Savanović i ja smo to prebacili u štokavsku varijantu. Onda sam ja mijenjala likove. Pošto je Banjaluka prije bila garnizon JNA, meni je bilo jako interesantno da Kajin muž bude bivše vojno lice, da ona bude učiteljica itd. To su sve stvari koje nisu bile u originalu. Ta predstava je domaštana i urađena je sa tri sjajne glumice. Bilo je jako dobro iskustvo, nešto slično je i sa ovom predstavom. Ne dolazite uvijek u pozorišta gdje imate vrhunsku ekipu, a kad imate vrhunsku ekipu, onda se tu sa vaše i sa njihove strane dosta energije skupi i vi možete dobiti neki maksimum.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.